понедељак, 26. април 2021.

Европљани су потомци србских предака

 Древновање бр.35
Славија Инфо ТВ , студио Слободна Србија
Аутори и водитељи: Дуле, Дуки и Саша



Предходнo    ←   →   Следећe



Древна историја - 3. део

Древновање бр.34
Славија Инфо ТВ , студио Слободна Србија
Аутори и водитељи: Дуле, Дуки и Aца



Транскрипт преузмите ОВДЕ

Предходнo    ←   →   Следећe

DREVNA  ISTORIJA ZA POČETNIKE – III Deo
Misterije Atlantide koje niste znali

         U prethodne dve emisije započeli smo ovaj naš Bukvar, odnosno Vodič, kroz drevnu istoriju planete, a nastavićemo sa mesta gde smo u toj emisiji i prekinuli ovu zaista interesantnu i stvarnu priču.  

         Stigli smo do vremena kada su plemena Stare Rase prisilno migrirala na savremeni evropski kontinent.  Na toj teritoriji, osim naseljenika sa Balkana na istočnom delu savremene Evrope, nikog drugog nije bilo.  Pričali smo u prošloj emisiji da je uporedo sa DaArijom na planeti bilo još najmanje jedno naseljeno područje, a to je bilo područje savremenog Balkana. Moguće je da je bilo i drugih mesta na kojima se odvijao eksperiment Svetlih Sila ali za njih nemamo informacije. Na zapadnom delu savremene Evrope su još uvek postojali preživeli ostaci neandertalaca, sinantropa, ahantropa i drugih humanoida sa kojima su se u nedostatku žena izgnanici iz rodova Stare Rase mešali i stvarali genetsku osnovu za čoveka lišenog duše, morala i časti, a koji su kasnije poslužili Tamnim silama kao oruđe za borbu protiv StareRase, birajući među njima današnje lidere i vođe.  Tu je nastala osnova iz koje su se kasnije razvile dinastije evropskih kraljeva i tzv plemenitih loza. Iz tog razloga je današnji zapadno evropski lider, diplomata i uticajna ličnost, lišen onog osnovnog ljudskog u sebi, fokusira se na grabež, otimanje, pljačku, laž, prevaru i svaku vrstu liberalno demokratskog uništavanja Stare Rase, usmeravajući svoje akcije na nas i na Ruse i sav pošten svet na Midgardu koji je željan mirnog, slobodnog za sve, života. 

         Pošto su rodovi Stare Rase naselili celu teritoriju Evrope, postalo je tesno i bilo je potrebno da se presele na neku drugu teritoriju. 

         Rodovi Stare Rase koji su migrirali iz Asije su imali lidera po imenu Ant. Od njegovog imena potiču razni nazivi poput ANTIKA ili engleski naziv za mrave ANTi, koji zapravo treba da predstavi brojnost rodova Stare Rase. Mi imamo uzrečicu „ima ih kao mrava“, a ako bismo mrav preveli na engleski bilo bi „ima ih kao anta“. I to nije slučajno. Zapravo, taj naš izraz govori o tome da su ti rodovi migrirali na područje koje nije bilo potpuno nenaseljeno i da su stanovnici tih teritorija govorili da Ant predvodi rodove kojih ima kao mrava.  Zapravo zbog Anta prozvani su Antima, a zbog njihove brojnosti mravi su prozvani anti. Zatim tu je naziv za zapadni okean, Atlantski, jer je on pređen pod vođstvom lidera Anta, zatim Atlantski savez, Antanta, a kada se želi reći za nešto da je baš drevno i zadire u duboku istoriju, koristi se izraz da je to iz antičkog perioda. Sada već razumemo zašto u Aziji nema pomena Anta, jednostavno nisu bili poznati u Aziji kao Anti dok su živeli na njoj, već su bili poznati kao pripadnici svojih rodova sa imenima koje su ti rodovi nosili po imenu njihovog tadašnjeg vođe ili nekog od ranijih vođa. Tek kada su migrirali preko Uralskih planina nastao je i taj naziv.

         Ti rodovi pod vođstvom lidera Anta odlučili su da se presele na prethodno odabrano veliko ostrvo Centralne Amerike. Prelazak preko okeana na Vajtmanima i Vajtmarima je obavljen veoma brzo, ostrvo je bilo naseljeno i dobilo je ime Antlanj, opet po imenu lidera tih rodova, Antu. Danas znamo to ostrvo kao Atlantidu.

         Zbog skretanja u evolutivnom razvoju i uloge koju je Atlantida imala pre oko 13 000 godina, i zbog usmerenja današnje zapadne civilizacije, danas izraze Atlantski savez i sve vezane uz njega, posmatramo kao deo zapadne civilizacije koja je izgubila dušu. A zapravo je dušu izgubila elita koja je vladala tom imperijom, a i danas u savremenom dobu imamo potpuno istu situaciju. Elita koja vodi zapadnu civilizaciju su ljudi bez duša, odnosno neljudi. 

         Sasvim je moguće da je zemlje Asije, na kojima su živela plemena tog naroda, zahlađenje najviše pogodilo ili su vođe tog naroda  Stare Rase želeli više samostalnosti i lične moći, danas je teško reći. Međutim, sasvim je moguće da su i Anti imali nešto manji "evolutivni broj" u poređenju sa drugim rodovima bele rase i to je upravo bio odlučujući faktor u njihovom izboru. Moguće je da su iz tog razloga i rešili da napuste teritoriju Evrope.

         Ovaj događaj je bio ono čemu su naši moćni neprijatelji, društveni paraziti (Tamne sile) toliko dugo težili na Midgard-zemlji. Ljudi Bele rase su se naselili vrlo blizu kolonije crvene rcivilizacije - evolutivno mlađe i zato manje razvijene. Postepeno, to je izazvalo "evolutivni otklon" između njih.

         Upravo je taj događaj označio početak sazrevanja nesvesnih pomoćnika Tamnih Sila, njihovih privremenih saveznika na Midgard-zemlji. Zahvaljujući njima, postalo je moguće ne samo prodiranje parazita na našu planetu, već i njeno naknadno osvajanje i bezbroj ratova, žrtava i nesreća među narodima bele civilizacije tokom mnogih hiljada godina. I sve je počelo kada su se pripadnici Stare Rase naselili blizu ili među ljude druge civilizacije - crvene civilizacije - mnogo manje razvijene od njih.

         Pošto smo ovde spomenuli dva naziva, Vajtmar i Vajtman, red bi bio i da ih objasnimo. Malo ljudi danas ima predstavu o tome da je drevna civiliacija čiji smo mi potomci, bila visoko razvijena civilizacija. To je bila civilizacija koja je uspela da haotično kretanje nabeskih tela u našem sunčevom sistemu dovede u sklad i da na tri planete omogući uslove za nesmetan život homo sapiensa. Odnosno nas. Sve to ne bi bilo moguće da u pitanju nije bila visoko napredna civilizacija. Podrazumeva se da su se služili prevoznim sredstvima za male i velike udaljenosti i da su vladali mogućnošću premeštanja u prostoru koje se dešavalo trenutno. 

         Dakle, Vajtmar je velika nebeska kočija, velika kosmička letilica, sposobna da ponese u sebi 144 vajtmana. Veliki Vajtmar, odnosno Velika Zvezdana kočija je naziv kako je u prošlosti nazivan svemirski brod. Takav brod sposoban je da nosi više od 144 Vajtmana. Drugim rečima, veliki Vajtmar je zopravo matični brod. Brzina kretanja u prostoru Velikog Vajtmara, bila je blizu brzine svetlosti (treba znati i da brzina svetla u prostoru  nije konstantna, kako se veruje u teoriji relativnosti koja je namerno falsifikovana). Takav svemirski brod imao je za cilj da leti vrlo daleko, najviše od svih, iz jedne  galaksije u drugu. Ovi svemirski brodovi su u sebi, kao što smo spomenuli, nosili više od 144 Vajtmana. 

         Vajtman se koristio kao svemirski brod za kretanje između susednih sistema zvezda  koje su na relativno "maloj" udaljenosti, kao i za trgovinu. Možemo pretpostaviti da su postojala dva tipa svemirskog broda - Intergalaktička klasa - Veliki Vajtmar i Galaktička klasa - Vajtman. Galaktička klasa svemirskih brodova (Vajtman) kao manji se koristio za kretanje unutar iste galaksije. Intergalaktička klasa  svemirskih brodova (Vajtmar), kao veči, za kretanje između bližih i udaljenih galaksija. U slučaju putovanja sa Velikim Vajtmarom- Velikim Nebeskim Kočijama, Vatrenim Kočijama i Nebeskim Kočijama, brzina je bila nepojmljiva. Za savladavanje prostora na kratkim udaljenostima unutar iste galaksije, tokom leta iz sistema jedne zvezde u drugu, niti Vajtman niti Vajtmar ne koriste savijanje prostora. Očigledno je da su Velike Nebeske Kočije, Nebeske Kočije, Vatrene Kočije različite varijante imena istih kosmičkih međugalaktičkih brodova - Vajtmara. Osim toga, ima nekih razlika u imenima intergalaktičkih svemirskih brodova - Vajtmara - zbog, najverovatnije, njihovih tehničkih razlika koje mogu biti zbog toga što je možda svaki od tih brodova stvorila različita civilizacija ili što svaki od ovih svemirskih brodova pripada različitim modelima.
 
         U svakom slučaju, Vajtmar se koristio da se putuje u svemir na vrlo velike udaljenosti, znatno veće od udaljenosti koje su bile na raspolaganju Vajtmanu. Vajtman je verovatno mogao lako ući u atmosferu i sletati na površinu planete. Opisi takvih letelica spominju razne varijante Vajtmana:  zlatni, srebrni i vatreni. 

         Postoje i drugi nazivi koji su se sačuvali do današnjih vremena na razne načine, i uspelo se da se razume šta otprilike koji znači kada su u pitanju drevne letelice. Recimo, naziv za letelicu koji glasi Železna ptica. Ona je tehnologija naroda Asa. Dalje, Korabli. To je uzgajana tehnologija i to na neobičan način. Uzgajani su ti brodovi mislima iz određene vrste mikroorganizma koji ima dvostruku prirodu manifestacije u svetovima Jav i Nav. Kretanje u atmosferi sprovodilo se apsorbovanjem i izbacivanjem slobodne energije prostora od strane mikroorganizama, čije upravljanje je vršeno pomoću misli jednog ili više pilota, u zavisnosti od veličine broda. Materijal od kojih su ti brodovi izrađeni je bio kombinacija organske i neorganske materije. Pri tome se stvarala neophodna snaga i brzina kretanja. Međuzvezdani letovi su sprovođeni na način teleportacije brodova od strane pilota do neophodne tačke prostora kroz granične prostore svetova Jav i Nav. (O tim svetovima smo već govorili u prvom delu ove serije emisija). Ovi zvezdoleti su mogli da se premeste kako u svet Jav, tako i u svet Nav. Daljina i sposobnost letenja zavisila je od sposobnosti pilota. Po obliku, brod je izgledao kao džinovski sokol. Oblik broda mogao se menjati. Te letelice su imale više pilota koji su morali biti savršeno istrenirani kako bi premeštanje letelica bilo precizno, zapravo je morala biti savršeno usklađena njihova misaona aktivnost koja je pokretala takav brod izgrađen od organske materije. Ako bi jedan od pilota, odnosno Asa, izašao iz kolektivne misli, dešavala bi se nesreća i takav brod ili bi negde pao ili bi se premestio na neku drugu lokaciju. 
      
                   Železne ptice Koščeja su se razlikovale po obliku, boji i tehnologiji. Brodovi Koščeja imali su bakarnu boju, neki su izgledali kao ploča, neki su bili kao ptica. Upravljanje brodovima realizovano je takođe i mislima. 
                   Ur-ski brodovi su bili kompjuterizovani. Uglavnom se njima upravljalo automatski, ali su takođe imali funkciju ručnog upravljanja. Forma brodova je bila okruglog oblika, pločastog. 
                  Ognjena ptica (kočija, kolesnica) bila je okružena sjajem, imala je princip ustrojstva drugačiji od brodova Asa i Koščeja, brod je izgledao kao džinovski sokol. Oblik broda mogao se menjati.   Ovde je jako interesantan ovaj oblik broda koji je zapravo rađen po obliku sokola.      
         
          Naši preci su putovali na udaljena mesta univerzuma i tzv Medjuzvezdanim kapijama, koristeći tehnologiju savijanja prostora. Zahvaljujući toj tehnologiji mogli su da se premeste trenutno na bilo koje mesto u univerzumu koje je bilo opremljeno istom tehnologijom.  Nakon  prve globalne katastrofe, o kojoj smo pričali u prošloj emisiji, zahvaljujući toj tehnologiji su se mnogi ljudi spasili premeštajuće se na druge planete, nakon čega je ta tehnologija bila uništena, odnosno isključena, zbog opasnosti da bi mogla da posluži kao pomoć Tamnim silama da izvrše invaziju na Midgard zemlju preko tih kapija. A Vajtmani su se koristili u prošlosti da se ode na planete na kojima nije bilo Medjuzvezdanih kapija. 

         Cern i njegova lokacija se poklapa sa lokacijom jedne od nekada postojećih Međuzvezdanih kapija i ta informacija bi mogla dati odgovor na pitanje šta se zapravo u Cernu istražuje i pokušava napraviti. 
         Pored korišćenja Vajtmana za komunikaciju između planeta neopremljenih Medjuzvezdanim kapijama, Vajtmani su se koristili za transport robe i ljudi na velike udaljenosti (sa jedne planete Zemlje na drugu), a i za transport ljudi i robe na istoj planeti. Postoje mnogi materijalni dokazi o takvom nivou razvoja naših predaka, visokorazvijene civilizacije čiji smo mi, prejako zvuči ali istinito, retardirani potomci. Navešćemo ovde samo jedan takav primer. 
         1999-te. godine, u selu Čandar nadjena je kamena ploča sa trodimenzionalnom prostornom slikom, napravljena od nepoznatog autora. Na ploči je nanesena volumetrijska karta uralskog regiona, sa rekama Belaja, Ufimskaja, Sutolkoj. Osim toga, ova karta ima hidrotehničke sadržaje: sistem kanala dužine od 12 hiljada kilometara, ustave, moćne brane. Kanali formiraju dva sistema, sa širinom kanala od po 500 metara. Označeno je dvanaest brana širine 300-500 m, dužina po deset kilometara i dubine od po tri kilometra svaka. Drugo, ova reljefna karta pokazuje u blizini kanala nekoliko vrsta "čudnih" lokacija. Reljef na površini ploče predstavlja kartu u razmeri 1: 1,1 km. Na ploči je mnogo natpisa navodno "kineskog porekla", što nije potvrđeno iz jednog jednostavnog razloga - natpisi su zapravo Vedske rune. Napraviti ovu kartu je jedino bilo moguće pozicioniranjem iz satelita, a ta  tehnologija nije poznata modernoj civilizaciji. Profesor Čuvirov, pronašao je tu kamenu kartu u arhivi generalnog guvernera Ufa krajem XVIII veka, i oko dve stotine belih kamenih ploča koje se  navodno nalaze u blizini sela Čandar u Nurimanovskom području.
           Pretpostavlja se da su one činile trodimenzionalnu kartu naše planete Midgard-Zemlje. Nova ekspedicija u organizaciji profesora Čuvirova, otkrila je druge kamene ploče koje potvrđuju te istorijske podatke. Malo je verovatno da će se otkriti sve kamene ploče, ali utvrđeno je dovoljno da se dokaže postojanje napredne civilizacije na Midgard Zemlji pre više od 3-15.000 godina, koja je bila deo sistema civilizacija Galaksije. Tako, postaje jasno, da su romboidne ploče oblika trodimenzionalne karte za  pristajanje  Vajtmana.  Ispostavlja se, da su područja u obliku romboida jednostavno - poletališta i sletišta  za Vajtmane, kako trgovačke, tako i ostale kategorije. Kao što se vidi iz reči Aleksandra Nikolajeviča Čuvirova, nadjena su  na reljefnoj mapi različita mesta i različiti oblici,od romboidnih do trouglastih, raznih razmera. Značenje ovih područja je ostalo misterija za istraživače. A ta mesta nisu ništa drugo do piste  za Vajtman i Vajtmare, kako trgovačke tako i druge.  Moguće je pomisliti, da su područja raznih oblika bila za Vajtmane i Vajtmare različitih vrsta i veličina. Dimenzije, na primer, rombičnih područja su ogromne i najverovatnije namenjene za poletanja i sletanja ogromnih Vajtmara. Da ponovimo opet svrhu svemirskih brodova koje su koristili naši preci. Vajtmarom su naši preci zvali matične svemirskie brodove koji su nosili 144  Vajtmana. Vajtmari su, najverovatnije, bili svemirski brodovi za intergalaktičku komunikaciju i izviđanje dugog dometa. 

         A sada da se vratimo na mesto gde smo stali, a to je kada su se rodovi Stare Rase, nazvani Anti zbog svog lidera Anta, naselili među crvenokožu civilizaciju i osnovali imperiju Antlanj, danas poznatu kao Atlantida.

         Kada su se pre oko 25 hiljada godina, belci naselili među crvenokožu civilizaciju, desilo se ono što se očekivalo da će se desiti: mlada crvena civilizacija je uočila šta su beli ljudi mogli da rade i strah se brzo pretvorio u religiozno uzbuđenje. Oni još nisu imali znanje kojim bi mogli razumeti da je sve što beli ljudi mogu da učine potpuno prirodno. Budući da su bili na svom nivou razvoja, nisu mogli da shvate i pravilno objasne sebi ni izgled ni upotrebu svemirskih brodova Vajtmana i Vajtmara, niti druge mehanizme i mašine, niti kako danas kažemo, magične moći Volhova i Žreca, koji su vladali impresivnim veštinama. Sve to je bilo izvan njihovog razumevanja zbog nedostatka relevantnog znanja, odnosno zbog  njihovog niskog nivoa evolutivnog razvoja, zbog evolutivne "mladosti" njihove civilizacije.

         Kontakt bele civilizacije sa crvenom - živeći zajedno na istoj teritoriji - vrlo brzo je doveo kao rezultat do evolutivnog skretanja, koje se manifestovalo u činjenici da su ljudi crvene civilizacije počeli da poštuju bele ljude kao Bogove, a neki članovi elite Anta su ubedili sebe u to, počeli su da im se javljaju ambicije i zaista su sebe smatrali bogovima. 

         Želeli su Više – Bolje i Brže! Ne samo da su hteli da mlada crvena civilizacija ropski služi njima, nego su zauzeli teritorije gde su sve pretvarali u robove, bez obzira na boju kože, uključujući i njihove daleke rođake - evropske Ante.

         Gladni za svetskom dominacijom, odlučili su da porobe svoju staru domovinu, Asiju. Imperija Anta, u vreme kada je započeo rat za svetsku dominaciju, uključivala je ne samo ostrvo kao glavni grad, već i deo američkog kontinenta, zemlje severne Afrike pa čak i deo jugozapadne Evrope na kome je već bilo započeto mešanje prethodnih pomenutih humanoida sa homo sapiensom, a gde će se u kasnijim vremenima omogućiti i podsticati mešanje takvih ljudi sa sivom podrasom. 

         Uprkos svemu što su oni već znali, suprotno njihovom mentalitetu, žreci su dozvolili sebi da se koriste ne baš dobrim osobinama, a to je omogućilo Tamnim silama da ih iskoriste kao „nesvesne saveznike“ kako bi postepeno osvojili Midgard i zapravo porobili čitavu populaciju planete. Bez obzira koliko je to za žaljenje, kao što vidimo, ljudi  bele civilizacije postali su prvi ljudi zaraženi parazitizmom i prve marionete Tamnih sila. Takva situacija od tada nikada nije bila prekinuta, odnosno uvek su postojali pripadnici Stare Rase koji su bili zaraženi parazitizmom, a to tako jasno vidimo baš u današnjim vremenima. 

         Društveni paraziti bili su veliki stručnjaci za korišćenje prljavih tehnologija za porobljavanje ljudi, uključujući i volhove. U odgovarajućim trenucima (za vreme „Noći Svaroga“) obrađivali su ih, usađujući im ambicije, ponos, pohlepu, lenjost, požudu, proždrljivost i druge kvalitete koje su im bile potrebne u svom radu. Interesantno je kada pogledamo karakteristike karaktera današnjih visokih zvaničnika i državnika, svi skoro poseduju u celosti baš takve osobine. 

         Na zemlji Crvenokože civilizacije Anti su raširili svoj sistem pogleda na svet,
Vedsku tradiciju. Vođa Ant, sagradio je u toj zemlji Hram „Trozupca Boga Mora“. Bog mora se zvao Nij, a grci su ga kasnije nazvali Posejdon, a rimljani Neptun. Nij je zapravo bio pokrovitelj Anta. O njemu ćemo nešto više reći na kraju ove emisije.

         Ljudi mlade Crvenokože civilizacije počeli su da doživljavaju ljude Bele Rase kao Bogove, koji vladaju natprirodnim moćima. Između Bele i Crvene civilizacije postojala je tada značajna evolutivna razlika. Nastalo pri susretu dve civilizacije evoluciono skretanje, postalo je odlična podloga za rađanje među elitom Antlanja „PETE KOLONE“  Tamnih Sila.

         Kao rezltat toga, u roku od nekoliko milenijuma na Antlanju je stvorena
parazitska civilizacija, država sa jakim sistemom kasti. U višim kastama su bili samo ljudi Bele civilzacije, a sve niže kaste sastavljali su ljudi Crvenokože civilizacije. Evoluciona i tehnička dostignuća Bele Rase dovela su do toga da su se pripadnici Crvenokože civilizacije pretvorili u ROBOVE!

         A neki do tada svetli volhovi, koji su probali neograničenu moć, nisu mogli odoleti iskušenju i počeli su da pokušavaju da uređuju svoje poslove na način da sačuvaju svoju moć i način života koji im se toliko dopao. Vrlo brzo su porobili sva plemena crvene civilizacije i postepeno su počeli da načinju ostatak planete. Počeli su da maštaju o vladanju nad celim svetom! Počeli su da razvijaju svoje tehničke mogućnosti, sve više se udaljavajući od harmoničnog suživota sa prirodom. 

         Najvjerojatnije je tako civilizacija "Novog Sveta" - civilizacija Atlantide - postepeno bila i suprotstavljena Vedskoj imperiji Stare Rase, koja je bila jedina prepreka "svetskoj dominaciji" Anta, pametno prevarenih i zarobljenih od strane Tamnih sila. Danas imamo skoro potpuno sličnu situaciju na planeti.  

         Sve se to desilo, naravno, ne u jednom danu, ni u jednoj godini. Trebalo je malo više od 10 hiljada godina da se radikalno promeni mentalitet naroda Stare Rase na Atlantidi. I postepeno, Anti su sazreli dotle da počnu da se pripremaju za veliki rat  sa ostatkom sveta. Paraziti su tako vešto zatamnili njihove mozgove da su oni verovali u svoju izuzetnost i svemoć. I uverili su sebe da mogu da pobede i ostvare "svetsku dominaciju" i tako "žive srećno do kraja života". Zato je važno da čovek nikada o sebi nema ideju kao o  izuzetnom i posebnom, jer to pre svega nije tačno, već je to sjajna prilika da se skrene na put parazitizma i postane oruđe Tamnih.

         Štetan uticaj „Noći Svaroga“, kao i stvaranje spoljnih uslova za ispoljavanje individualnog evolutivnog skretanja u početnim fazama ljudskog razvoja, nesrazmerne ambicije nadovezane na uticaj „Noći Svaroga“; okružujuća civilizacija koja je bila evolutivno mnogo mlađa od Anta, sve to zajedno je stvorilo uslove zbog čega su naseljenici postali instrumenti Tamnih sila.

         Da li su i sami Anti, posebno viši sveštenici Antlanja (odnosno Atlantide), znali šta rade ili su bili slepo oruđe u igri Tamnih Sila? Čini se da su razumeli mnogo, ako ne i sve! Elita Antlanja je imala dovoljno visok nivo razvoja i dovoljno duboko znanje da ne bi primetila šta se dešava. Sasvim je moguće da su među antlanskim mudracima postojali oni koji su pokušavali nešto da učine kako bi sprečili takvu transformaciju, ali ... najverovatnije, takve ljude tamni su jednostavno uklanjali zbog uplitanja u realizaciju njihovih planova! Ista stvar se dešava i u savremenom dobu. Mnogo je ljudi koji su uklonjeni a koji su prozreli plan Tamnih sila i pokušali da ga spreče. 

         Naravno, Antima je nametano da je njihov glavni neprijatelj velika Asija (a danas su to Srbija Rusija i pravoslavlje), koja nije dozvoljavala ropstvo na svojim teritorijama i koja ga ne bi tolerisala ni u jednoj od svojih provincija. I to je istina. Stara rasa zaista nije koristila robovski rad i nije dozvoljavala nikome da iko ikoga porobi u njihovoj Imperiji. Zbog toga je parazitska zamka radila, a prvi planetarni građanski rat između ljudi bele civilizacije postao je neizbežan.

         Kada su vođe i sveštenici Antlanja smatrali da su već dovoljno pripremljeni za to, pokrenuli su ofanzivu. Nuklearno i termonuklearno oružje stupilo je u akciju i koristili su oruđe i svoje psi-sposobnosti da kontrolišu elemente Midgard-Zemlje: klimu, vreme, tektonske procese. Baš kao i danas, skoro pa bez razlike. 

         Ovaj rat protiv Imperije Stare Rase su započeli sveštenici Atlantide (Antlanja) pre nešto više od 13 hiljada godina. Rat je bio vrlo krvav i okrutan, jer su paraziti, naravno, pomagali Antima da se bore protiv svoje braće svom svojom silom. Međutim, ovaj pokolj je završen kako je planirano od strane njegovih glavnih organizatora,  Košćeja sive rase iz Paklenih svetova (Tamih Sila). Atlanti su bili poraženi. Baš tako je bilo planirano i da Nemačka izgubi u drugom svetskom ratu.  Tamne sile su je iskoristile kako bi što više pripadnika Stare rase, odnosno belih ljudi, izgubilo živote i nestalo sa lica zemlje. 

         A organizatori ovog rata bili su strogo kažnjeni: četiri glavna podstrekača su potpuno uništena, odnosno uništena im je duša, svedena na nulu. Jednostavno njihove duše više nisu čak ni postojale. A trinaestorici sveštenika - njihovih pomoćnika - oduzeta su žezla! Žezla nisu samo simboli moći ili neke drangulije. Stvarna žezla sveštenika su zapravo bili psi-energetski pojačivači, mogli su da služe i kao oružje i kao alati. Na primer, uz pomoć takvih žezla bilo je moguće pomerati težine koje se inače ne mogu pomeriti. Danas vidimo po skoro svim religijama kako vrhovni sveštenici simbolično imaju imitacije tih žezla i štapova.

         Da bi sprečio uništenje planete, pre otprilike 13.000 godina, Svetli jerarh Nij je bio prisiljen da uništi lunu Fatu sa razmeštenim na njoj bazama zemaljskih agresora - Atlantiđana, koji su postali takvi pod strogim vodstvom i podstrekanjem parazita. Luna koja je izašla iz svoje orbite, počela je  da se raspada, a njeni fragmenti počeli su da padaju na površinu Midgard-Zemlje - naše planete. To je izazvalo strašnu planetarnu katastrofu, strašniju od prve, koja se dogodila pre oko 113.000 godina! Ozbiljnost ove katastrofe nastala je zbog sledećih razloga:

         -Prvo, luna Fata je bila mnogo već od Lele i ispostavilo se da je nju veoma teško uništiti do malih fragmenata. Zbog toga su veliki fragmenti, koji nisu izgoreli u gustim slojevima atmosfere padali na površinu Midgard-Zemlje, imali ogromnu masu i destruktivnu silu.
         -Drugo, ova luna je rotirala u smeru suprotnom od smera rotacije Midgard zemlje oko svoje ose (može se reći - suprotno od smera kretanja kazaljke na satu). A njeni fragmenti, za razliku od fragmenata lune Lele, nisu pali posle, već odmah prema površini rotirajuće planete. Dakle, ispostavilo se da je rezultat bio mnogo ozbiljniji i tragičniji nego pri prvoj katastrofi.

         Uticaj delova lune Fate na planeti bio je toliko jak da je osa Zemlje pomerena za 23,5 ° u odnosu na ravan ekliptike a 70 stepeni se pomerila zemljina kora u odnosu na jezgro. Sa površine planete, izgledalo je kao da se zvezdano nebo okrenulo, koje su naši preci zvali Svarožji krug.

         Postoji i drugo mišljenje, prema kojem se "Svarožji krug" vrteo nekoliko dana, odnosno da je Zemljina kora, od udaraca delova lune, napravila nekoliko obrta oko svoje ose u tekućoj magmi, kao u vodi. Ali ova pretpostavka nije potvrđena ni sa čim. Dakle, još uvek nije moguće doneti razumne zaključke o tome kakve su se stvarne promene dogodile sa planetom nakon katastrofe.

         Katastrofa je prouzrokovala dodatne, nagle promene na Midgard zemlji: pomeranje tektonskih ploča, pojava novih i “oživljavanje” starih vulkana, pojavljivanje velikih talasa cunamija koji su nekoliko puta obišli planetu i uništili sve na svom putu. Poginulo je mnogo ljudi. A ostrvo Atlantida je otišlo pod vodu.

         Velika količina vulkanskog pepela, istovremeno izbačena od strane mnogih vulkana u gornju atmosferu, počela je delimično da reflektuje i apsorbuje sunčevu svetlost. Nuklearna zima je stigla na zemlju. Cela infrastruktura civilizacije ljudi Stare Rase je uništena: prekrasni gradovi, ogromni kosmodromi, međuzvezdane kapije, hidrotehničke građevine i sve ostalo.

         Tada je došlo, kao što smo pomenuli, do promene orbite ose za 23,5 stepeni nakon pada poslednjih fragmenata lune.  Orbita je postala nestabilna. I tada su morali da izgrade nove piramide, da bi se stabilnost u orbiti vratila, kako bi se sprečilo moguće obrtanje planete. Ona se ljuljala i mogla je da se obrne. Tada su upotrebili jedinstven način da to spreče kroz izgradnju piramida, koje su izgrađene širom sveta na različitim mestima planete. Kao rezultat toga, naši preci su uspeli da stabilizuju osu i orbitu naše Zemlje na taj način. Piramide je lako razlikovati po pitanju njihove starosti u odnosu na to da li su predpotopne ili poslepotopne. Sve predpotopne piramide su bile usmerene ka tadašnjem mestu nalaženja severnog pola, a to je bio Grenland, a sve poslepotopne piramide su usmerene na savremeni severni pol. Kora se tada okrenula oko jezgra za tih 23, 5 stepeni vertikalno i 70 stepeni horitontalno i nastala je elektromagnetska nestabilnost. Bilo je potrebno hitno ustanoviti tu stabilnost i to je urađeno na sledeći način.  Predpotopne piramide su imale svoj  međusobni odnos što se tiče mesta na kome se nalaze, međusobno rastojanje i ako je bilo potrebno, određenu formu više piramida na istoj lokaciji.  Kako bi se stabilizovala planeta, bilo je potrebno izgraditi nove piramide i nove grupa piramida koje bi pratile međusoban odnos predpotopnih piramida.  

         Pri građenju piramida, naši preci su znali da upravljaju međudejstvom inertne gravitacione mase i to su radili kroz izmenu svojstva etra, odnosno prostora u kome se nalaze. Megaliti su bili prenošeni danas nama nepoznatom silom, najverovatnije menjanjem i upravljanjem plazmenim protocima. Mogli su da izmene plastičnost materije, odnosno, tvrd kamen su pretvarali u elastični materijal, tako da su sa kamenjem radili šta su hteli. Činili su ga beztežinskim, elastičnim i takve tehnologije su dozvoljavale da se grade gigantske strukture koje savremena tehnologija ne poznaje. Te tehnologije su bile zasnovane na sposobnosti uma čoveka i nekim mehanizmima, a što bi neki danas nazvali magijskim sposobnostima čoveka. 
Obratimo pažnju na još jednu stvar kada se govori o piramidama. Na Mesecu, na Marsu i skoro sigurno i na ostalim planetama našeg Sunčevog sistema viđeno je i postoji mnoštvo piramida. Šta nam to govori? Mnogi alternativci prizivaju u pomoć vanzemaljske civilizacije, vanzemaljske u smislu da to nije naša civilizacija, i govore o tome da su došli kod nas i sagradili ih. I da mi nemamo veze sa njima, a najmanje to da smo potomci visoko razvijene civilizacije. U redu, to je njihovo pravo i njihovo viđenje stvari.  A da bi to nekako i potvrdili, oko te tvrdnje ispleli su čitavu mrežu neverovatnih i fantastičnih priča i govore ih ljudima, to umnožavaju preko knjiga, interneta i raznih predavanja.  Sve govore, samo im ne pada na pamet da pogledaju u to kako treba i suoče se sa činjenicama. Mnogi od njih na taj način odlično zarađuju i nemaju nameru da menjaju svoju priču čak i ako su u nekom trenutku shvatili da greše i da lažu. Ono što je sasvim izvesno, sve te piramide koje su građene i na Zemlji i na ostalim planetama sunčevog sistema, izgradili su naši preci, čiji smo mi direktni potomci. Danas pojedini istraživači na piramide gledaju kao na svojevrsne “domove zdravlja” zbog  njihovog lekovitog učinka na zdravlje, ne shvatajući da je to samo jedan od sekundarnih efekata.

         To sve nisu bile sve nevolje koje su okončale prvi planetarni rat za svetsku dominaciju organizovan od strane istih Tamnih sila (društvenih parazita sive rase),  koje su komandovale na našoj planeti sve do nedavno, sve dok Svetli Jerarsi nisu očistili planetu od njih. Na Zemlji su sada ostali samo njihovi službenici.

         Tokom rata koji je prethodio katastrofi, korišćeno je nuklearno i termonuklearno oružje velike snage. Nakon upotrebe takvog oružja, značajan deo površine i voda planete je bio zagađen zračenjem. Prema tome, tlo, drveće, plodovi, životinje, mora, reke, ribe i izvori, generalno, skoro sve što je ljudima trebalo da prežive, bilo je radioaktivno. Sasvim je jasno da je sve to bilo nemoguće koristiti! Iako smrt od zračenja dolazi prilično brzo, nije bilo ničeg dobrog u tome.

         Upotrebu nuklearnog oružja u tom ratu dokazuju savremene fotografije rastopljenih stena, koje nedvosmisleno potvrđuju vođenje nuklearnog rata u nedavnoj prošlosti, prisustvo suprotstavljenih strana u ovom ratu i visok nivo tehničkog razvoja protivnika.

         Ovaj rat je bio prvi svetski rat na Midgard-zemlji, bio je prvi nuklearni rat, prvi bratoubilački, građanski rat, kako danas kažemo. U stvari, to je bio pravi "kraj sveta", u punom smislu te reči, koji se dogodio na Zemlji pre oko 13 hiljada godina.

         Voda i hrana su bili zatrovani, spas od zračenja se mogao naći samo u pećinama ili u dubokom podzemlju. Zemljani su zaista bili primorani da postanu "pećinski" ljudi! Nije bilo "fabrika, novina, parobroda"! Preživeli ljudi su bili bukvalno goli i bosonogi i bili su primorani da se bave isključivo preživljavanjem.

         U jednom trenutku sva tehnologija je nestala, sve što je ranije dozvoljavalo i pomagalo da se primeni znanje koje su imali. Nije bilo svemirskih luka, gradova, puteva, polja, vrtova, kuća, hangara, štala, kućnih ljubimaca. Nije bilo prodavnica, odeće, gotovih proizvoda i svega ostalog. Ljudi su ostali sami sa divljom prirodom, štaviše, u najtežoj situaciji koju možete zamisliti.

         Ali to je bilo daleko od svih loših stvari koje je rat doneo na planetu. Uništavanjem još jedne lune znatno je smanjena zaštita od negativnog uticaja Noći Svaroga, koje su kreirale Svetle sile uz pomoć tri veštačke lune. A preostala nedirnuta luna Mesec, počela je  negativno da utiče na ljude koji su preživeli planetarnu katastrofu. Pogotovo nakon što su paraziti u njoj instalirali psi-uređaje.

         Pored toga, katastrofa se dogodila i na socijalnom planu. Jasno je da je takvim kolosalnim uništenjem, Midgard-zemaljska civilizacija bačena sa kosmičkog nivoa razvoja na primitivni nivo. A to znači da je na planeti nastao odgovarajući društveni organizam, koji je odgovarao niskom evolutivnom broju.

         Ali preživeli ljudi bele rase ostali su ipak nosioci visokog evolutivnog broja na nivou genetike, koji su trebali da žive u društvu u kojem bi dominirali instinkti, a ne savest, čast i pristojnost. A to stvara puno ozbiljnih posledica, jer takvi uslovi stvaraju osnovu za pojavu velikog broja izgnanika bele rase. Drugim rečima, stvoreni su svi preduslovi da ljudi bele rase blokiraju svoj razvoj i počnu da degradiraju.

         Pre katastrofe, Severni pol se nalazio u reonu današnje zapadne Evrope. Nakon okretanja ose, pol je počeo da zauzima novu poziciju koju danas zauzima. Fenomen brze promene lokacije pola - najverovatnije, nije bio nimalo bezopasan i verovatno je bio praćen jedinstvenim prirodnim katastrofama. Tamo gde su bile prašume, pojavile su se za nekoliko dana ili čak sati ledene planine i čitavi kontinenti. Tamo gde je led bio star milionima godina, zemlja je postala gola, očišćena  rastopljenom vodom do samih "kostiju".

         Ista stvar se dogodila na južnoj hemisferi. Pre katastrofe, na mestu današnjeg Antarktika (južnog pola) bilo je tropskih šuma, prelepih gradova sa ogromnim zgradama. Nakon katastrofe i pomeranja ose planete ka ravni ekliptike, ovaj kontinent je u vrlo kratkom vremenu (od nekoliko sati) bio prekriven debelim slojem leda, koji je prekrio sve koji su preživeli i koji se nisu uspeli evakuisati. Fotografije na sajtu «The Orion Conspiracy» sadrže veoma zanimljive slike megalitskih struktura skrivenih u vodama raznih mora i okeana. Ove fotografije su još jedan uverljiv dokaz da je na Midgard-zemlji, pre nekoliko desetaka hiljada godina postojala vrlo razvijena civilizacija.

         I ovde je, ne samo veličina i arhitektura zgrada, već i sama činjenica njihovog očuvanja u agresivnom okruženju više hiljada godina zapanjujuća! To je sve stvarano vekovima, stotinama vekova! Šteta je što su sve te lepote i remek-dela, stvorena brižnim rukama postojećih ljudi, uništene zbog ambicija nekih, neznanja drugih i parazitizma trećih.

         Tako je gotovo potpuno nestala nekada visoko razvijena civilizacija ljudi bele rase, koja je na Zemlji cvetala više od 500 hiljada godina. Mnogi su bili u stanju da se evakuišu koristeći Vajtmane, Vajtmare ili Međuzvezdane kapije koje su tada i dalje ispravno funkcionisale. Ali većina ljudi je umrla od rata, radijacije, prirodnih katastrofa, gladi i hladnoće. Sva infrastruktura je bila uništena. Ljudi su vraćeni na nivo primitivnog divljaštva i borbe za opstanak. Ljudska civilizacija je počela sve od početka ...

            Ono što je intersantno u svemu tome jeste to da se istorija ponavlja i to da je nekada postajala imperija Atlantida, a danas postoji Atlantski savez po uzoru na nju i da su i jedna i druga imale pretenzije na slobodni i neosvojeni deo sveta, tada veći deo Evrope, ceo Balkan i kompletnu Aziju, a danas na Balkan i Rusiju, kao i Iran. Opet je u pitanju slobodni deo sveta, samo je on danas nešto manji nego tada.

         Po grčkim mitovima taj kontinent zvao se Atlantida, a nalazio se u Atlantskom okeanu. On kaže da se na planini, blizu mora, bog Posejdon oženio smrtnicom Klito, sa kojom je imao deset sinova. Oni su kontinent podelili među sobom, osnovavši deset kraljevstva. Njihov vođa i vrhovni kralj bio je Atlant, najstariji sin, koji je dao svoje ime ostrvu i okolnom području. Naravno, ovde se radi o nešto preuređenoj slici realnosti, jer je pravi i prvi vođa Anta bio knez Ant, kao što smo već rekli a po kome su i dobili ime. Poenta je u tome da su se vremenom istinite informacije iskrivljavale i dobijale sasvim drugi i često netačan smisao. Uostalom, to je odlika kompletne tzv grčke mitologije.

         Prirodni resursi Atlantide, biljni i životinjski, bili su neiscrpni, a sve ono čega nije bilo uvoženo je iz Antlanjskog prekomorskog carstva koje se nalazilo i na američkom kontinentu, afričkom i delom u Evropi. Kraljevi Atlantide su posedovali toliko bogatstva, kakvo „nikada pre niko nije imao, niti će opet imati, nijedan kralj ili moćnik“. 

         Upravo je to slučaj i danas, SAD kao predvodnik Atlantista, ono što nema uvozi iz svog prekomorskog carstva, odnosno pokorenih vojno ili ekonomsko, država. Bogatstvo koje poseduje nekolicina u SAD je oko 90% celokupnog bogatstva.
Postojalo je u imperiji Antljanj devet gradova, svaki sa svojim kraljem: desetorica kraljeva vladali su zajednički, sastajući se svakih nekoliko godina radi odlučivanja o najvažnijim političkim pitanjima. Zadnju reč je ipak imao Antov direktni potomak u metropoli. On je bio vrhovni i vojni zapovednik, vođa najveće svetske vojne sile. Samo u glavnom gradu obitavala je vojna sila od 60 000 kapetana, 1 200 trirema i 10 000 bojnih kola. Svaki vozač bojnih kola imao je pod sobom još sedamnaest nižih oficira i vojnika. Najverovatnije se radilo o visokoj tehnici, verovatno onoj koja danas još nije dostignuta. Kada smo već pominjali letelice Stare Rase, onda treba reći i da su Atlantiđani imali svoju klasu letelica koja se zvala Vajliksi.  To su bile visokosofisticirane borbene letelice koje su mogle da se kreću i u vazduhu i pod vodom, a bile su oblika cigare. 

         SAD se danas sastoje od pedesetak država, a glavnu reč ima predsednik koji stoluje u Vašingtonu, koji je zapravo  centar vojne sile. Predsednik SAD je uvek potomak nekog entiteta iz satanističkih rituala, ali ni njegova reč nije poslednja, jer glavnu reč u SAD vodi sila koja nije vidljiva, a to nisu čak ni bankari koji su samo izvršioci. Slično je bilo i u doba Atlantide, a što se tiče bankara tih vremena o tome ne postoje informacije.

         Pomoću takve moćne, dobro organizovane sile, krajevi Atlantide lako su proširili svoju vlast na prekomorske kraljeve. Njihova je imperija dosegnula Mediteran, obuhvatajući, između ostalog, severnu Afriku sve do Egipta i Italije do Tirenije (Etrurije).
Danas je Atlantska sila dosegla mnogo veće poršine i više treritorija nego Atlantida. Tada je Atlantida posedovala ili imala uticaj na delove današnje severne i južne Amerike, severnu Afriku, a u Evropi je držala savremenu Portugaliju, Španiju, Francusku i severnu polovinu Italije. Dana su teritorije koje kontrolišu SAD, odnosno Atlantski savez,  daleko veće.

         Videćemo tek kako će biti kažnje SAD, još je rano o tome nagađati, ali će se to ipak opet desiti. Atlantiđani, koji su bili gospodari pola Mediterana, odlučili su da pokore Egipat, Balkan i sve ostale slobodne države u regiji. Na Evropu je sprovedena invazija golemih razmera, ali uspeh je izostao već na početku. Slobodni Evropljani, zapravo stanovnici teritorije savremenog Balkana nisu bili bogati poput Atlantiđana, vodili su jednostavan stil života kao zajednica ravnopravnih. Kao slobodni ljudi, poveli su vojsku, te, uprkos povremenim izdajama svojih saveznika, uspeli su da oslobode Evropu. Kasnije su u savremenoj Atini podigli spomenik u slavu svoje pobede. Naravno, tada nije postojao nikakav grad koji se tako zvao, to ime je dobio tek u daleko kasnijim vremenima.

         To jasno implicira da je teritorija celog tadašnjeg Balkana bila granično područje sa uticajem i teritorijama koje je kontrolisala Atlantida, te da je vojska sa tog područja izvršila odlučujuću ulogu u borbi protiv najezde Atlantiđana. U Platonovim spisma se govori o Grcima, ali pošto znamo da u ta davna vremena nisu bili još ni milenijumima u najavi kao takvi, onda moramo da razumemo da je reč o korenskom stanovništu tadašnjeg Balkana. Ko su oni bili i ko su njihovi naslednici? Ono što je izvesno, jeste to da je to bio rat visoke tehnologije, koja je današnjoj civiliaciji još nepoznata i nedostupna. Možda zato danas SAD još ne pokreću rat takve vrste, znajući da u prošlosti ni sa boljom tehnologijom nisu uspeli u svom naumu i možda se zato trude da imaju uticaj na što više teritorija oko slobodnog sveta, ujedno primenjujući i neoružane oblike porobljavanja. Ono što je sasvim sigurno, to je da Atlantski savez modernog doba, neće ući u otovoren sukob sa Azijom, odnosno Rusijom, sve dok Balkan ne bude u potpunosti pod njihovom kontrolom i u sastvu njihove armije. Zašto bi ponovili istu grešku? Oni znaju, jer znaju istoriju planete, da su na Balkanu uvek lomili zube i takvu grešku ne bi opet ponovili. Sasvim razumljivi su njihovi strahovi po tom pitanju.  

         Atlantski savez, odnosno SAD, kao tada Atlantida, nemaju naviku da uče lekcije od drugih, čak i kada gube i kada je jasno da ne mogu uspeti, već tvrdoglavo pokušavaju na razne načine da pokore slobodan svet. Parazitski sitemi poput njih, jednostavno ne mogu napredovati naviše, deluju kao da nemaju mozga i spremni su da unište protivnika uništavajući i sebe same.

         Atlantiđani nisu bili jedine žrtve: kada se za vreme katastrofe zemljina kora otvorila, progutala je celokupnu vojsku sa balkanskih prostora.

         Ovde vidimo da je katklizma svetskih razmera, osim same Atlantide, uništila i društvo koje je odbranilo slobodan svet tih vremena, potapajući ga pod duboke slojeve zemlje, požarima i poplavama od velikih cunamija izazvanih tom kataklizmom. Možda zato danas na prostoru Balkana, na većim dubinama nalazimo artefakte koji tu nikako ne bi smeli da se nalaze, a neki od tragova još uvek su vidljivi na površini.

         Šta se dalje dešavalo čućete u sledećoj emisiji, a u ovoj smo vam ostali dužni da vam kažemo nešto o pomenutom bogu Niju i kako je, iako pripadnik Svetlih Sila, i pored njegovog pokroviteljstva, Atlantida postala provodnik planova Tamnih sila.
 
         Anti su poštovali Boga Nija, pokrovitelja mora, okeana, pomorstva i ribarstva, odnosno svih voda. U Egiptu je to Posejdon, od onoga koji je "posejao vodu ". Don je bio naziv za vodu kod južnih naroda. A od izraza koji glasi '' Iz mora dolazi Nij u tuni '' ( tuna znači da nosi tuniku), kao Nij u tuni je kod Grka postao Nivtuni, odnosno Neptun. Bog Nij je takođe štitio plodne zemlje na kojima su živeli i žive Antska plemena.

         Nija su uvek prikazivali sa svetim trozubcem u desnoj ruci. Trozubac Nija je kontrolisao vreme, vetrove i oluje na moru. Navodno, trozubac je bio amblem Atlantide. Trozubac je bio glavni element grba Kijevske Rus i sadašnje Ukrajine. U levoj ruci je držao morsku školjku, koju je koristio da pozove svoje verne pomoćnike - delfine, kitove i kitove ubice.

         Postavlja se pitanje: gde su gledali bogovi koji nisu primetili šta se sprema? A odgovor leži u tome da su vođe i sveštenici Atlantide počeli da lažu Bogove i počeli da žive po svojim zakonima narušivši Zavete Mudrih Prapredaka i Zakone Boga - Tvorca jedinog. 

         Neko bi se mogao pitati: kako su mogli da lažu Bogove, zar Bogovi ne mogu da prepoznaju laž? A ako ne mogu, ko su onda Bogovi?

         Naziv Bog nije imao smisao kako se razume sada, već je to bio Jerarh, čovek na visokom nivou evolutivnog razvoja čija se dela pripisuju Bogovima. Onda se postavlja pitanje: kako su ove Jerarhe mogli da prevare svojim lažima žreci Atlantide.

         Jerarsi, odnosno bogovi Stare Rase, stvorivši koloniju Rase na Midgard-Zemlji, sve svoje aktivnosti i dela su činili poštujući Kodeks kosmičkih zakona. A jedna od ključnih odredbi ovog Kodeksa je bila ta, da se za laž u bilo kojoj formi dobijala veoma teška kazna. I ova kazna je bilo popuno spuštanje duše onog koji laže na nulu! Drugim rečima, onaj koji je lagao nestajao je u potpunosti, bez traga, bez mogućnosti ponovne inkarnacije u novo fizičko telo, kako se to inače dešava pri smrti fizičkog tela! Tako da nikada nisu lagali!

         Svi su znali da niko nikada nije lagao, a kada su vođe i žreci Antlantide počeli da lažu, niko nije mogao ni zamisliti da su to lažne informacije. Svi bogovi su do tada naučili da niko nikada nije lagao i da nema potrebe skenirati informacije koje su dobijali. A Tamne sile su i računale na to i to bez greške. 

         Vođe i žreci Antlantide, u uslovima evolutivnog skretanja između Bele i Crvene civilizacije, su se oslonili na svesno obmanjivanje. I nažalost, bog Svetlih sila Nij, koji je bio Bog zaštitnik plemena Anta, ili drugim rečima - posmatrač njihovog razvoja, nije skenirao informacije slepo vjerujući sveštenicima (Volhovima) Atlantide. Slepa vera je uvek neopravdana. To bi trebalo da važi posebno danas bez obzira u  šta verujete. Uvek se informacije moraju proveravati. Verovati bez provere je i glupo i naivno. To ne znači da se ne može verovati nikome. To znači, da je potrebno proveravati informacije na njihovu pouzdanost.

         Tamne sile šire mnogo dezinformacija i nikada to ne treba zaboraviti. Pogotovo ako govorimo o tako dugoj konfrontaciji između Svetlih i Tamnih snaga. I samo zahvaljujući verovanju bogova Svetlih sila Stare Rase, omogućena je obmana od strane sveštenika Atlantide. Činjenica je da se Tamne sile služe lažima. Mi smo danas svedoci da poturaju laži u apsolutno svim oblastima naših života. Bukvalno svuda. To im je već milenijumima glavno oružje protiv civilizacije.

         Do toga da sveštenici i vođe Atlantide postanu Tamni je dovela  njihova prekomerna ambicija i naivnost Svetlih Bogova! Eto do čega je dovela prejaka misao i navika Svetlih bogova da niko nikada ne laže! Ponekada čak i dobre navike budu opasne i donose negativne posledice. Kao što često i sami znamo da kažemo, put do pakla vodi preko dobrih namera. 



четвртак, 25. март 2021.

Древна историја - 2. део

Древновање бр. 33
Славија Инфо ТВ , студио Слободна Србија
Аутори и водитељи: Дуле, Дуки и Аца



Транскрипт преузмите ОВДЕ 


DREVNA ISTORIJA ZA POČETNIKE – II deo
Midgard zemlja i prva planetarna katastrofa

         U prethodnoj emisiji smo izneli kako su naši preci, možemo slobodno reči stvaraoci naše civilizacije na zemlji, objašnjavali nastanak univerzuma, kako su naša planeta i naš sunčev sistem pre stvaranja civilizacije na njoj bili pripremani za tu svrhu, što se potvrdilo i kroz kratku analizu stvaranja sa početka Starog zaveta.  Zašto i kako je to urađeno ispričaćemo u nastavku. 

         Vreme našeg boravka na planeti Zemlji je oko milion godina, a ne jadnih hiljadu ili dve, neki kažu 6 hiljada godina, koje su identifikovali falsifikatori prošlosti. I to, ako ne računamo milione godina koje su proveli  naši preci pripremajući Sunčev sistem i planete u tu svrhu! A mi smo živeli i usavršavali se milijardama godina pre toga da bismo postigli tako visok nivo razvoja! .. Veoma je korisno naučiti ovo i veoma je zanimljivo proučavati. Štaviše, poznavanje čak i sitnih delova takve neshvatljive prošlosti našeg roda neverovatno inspiriše, samim tim što nas čini jednakim našim velikim precima!

         Pre svega, potrebno je još jednom da podsetimo da smo svi mi vanzemaljci na ovoj planeti. Svi mi smo, neko ranije a neko kasnije, došli ovde sa različitih planeta naše galaksije, neki kao organizatori i domaćini, a neki - kao gosti. 

         Kolonizaciju naše planete, čije je ispravno ime  Midgard-zemlja- i ogromne napore usmerene ka sprovođenju ovog grandioznog poduhvata, sproveli su naši preci - narodi drevne Stare Rase - ne iz zabave i ne bez ogromnih napora. Ova složena operacija je zamišljena i izvedena prema planu borbe protiv Tamnih Sila - svemirskih bandita, u okviru pravog "Zvezdanog rata" koji se odvija milijardama godina.

         Vrlo kratko i šematski, usklađivanje snaga u Velikom Kosmosu može biti predstavljeno na sledeći način.

         Tamne Sile su hijerarhija civilizacija raznih bića koja ne poštuju kosmičke zakone. Jednostavno rečeno, to su svemirski banditi. Oni prepoznaju samo silu, ne pridržavaju se nikakvih pravila, a da bi ostvarili svoj cilj, oni su spremni na sve. Po pravilu, ove civilizacije potiču iz udaljenih solarnih sistema različitih galaksija, u kojima prevladavaju kvalitativni parametri prostora koji ne dozvoljavaju lokalnim “ljudima” da se razvijaju na isti način kao mi, ili dozvoljava, ali ne na tako visokom nivou kao kod Svetlih civilizacija...

         Tamni su takođe razumna bića, ali potpuno drugačija, da tako kažemo, različitog polariteta - njihova inteligencija ne ume  da radi na stvaranju. Zbog činjenice da nisu u stanju da kreiraju, oni su u većoj ili manjoj mjeri ovladali metodama upotrebe rezultata rada drugih, odnosno naučili su da parazitiraju na drugim narodima pa čak i civilizacijama. To je za njih normalno, a za ostale je neprihvatljivo, jer to dovodi do neizbežne degradacije i smrti. I stanje današnje civilzacija naše planete je takvo da se ljudi mogu podeliti samo na dve vrste, na parazite i stvaraoce. Postavljena je piramidalna hijerarhija i većina ljudi deluje u toj hijerarhiji uvek parazitirajući na nekome ko se nalazi niže u piramidi. Na taj način su ljudi uvučeni u sistem Tamnih sila i izgubili kreativnost, odnosno moć stvaranja. 

         Svetle Sile su takođe hijerarhija civilizacija inteligentnih bića koja se strogo pridržavaju “Kodeksa kosmičkih zakona” kojih se držala dugo i naša civilizacija na Zemlji sve dok na nju nisu prodrle Tamne sile i počele da deluju. Svetle civilizacije su imale sreće da se pojave u centralnim regionima galaksija i zahvaljujući nekim drugim spoljašnjim uslovima njihov evolutivni razvoj nije ograničen ni na šta. Zbog toga, kako oni odrastaju i usavršavaju se, ova inteligentna bića (mi ćemo ih kratko nazvati ljudima) postepeno stiču znanja koja nekima od njih omogućavaju da značajno utiču na prostor i materiju svojom moći misli.

         Još uvek postoje Sive civilizacije. Te civilizacije smatraju da je normalno da se ne pridržavaju jednog ili dva ili više zakona  “Kodeksa”, osim glavnih, ako to zahtevaju njihovi interesi. Najverovatnije, takve civilizacije će pre ili kasnije biti prikovane jednoj ili drugoj strani ...

         Daćemo sada jedan primer nekreativnosti Tamnih sila. Puno se o tome govori ali mislimo da će ovaj primer dati bolji uvid u to i možda naterati ljude da razmisle i ostalim mestima u sopstvenim životima, da li je sve onako kako treba da bude i da li je sve ono što misle zapravo jedini mogući ispravan način. Tamne sile su zapravo potpuno nekreativne i lišene mogućnosti stvaranja, oni su zbog toga ljudskoj vrsti oduzeli znanje o tome da su njeni potencijalni ogromni i ubedili je da su stvoreni da budu robovi, a zapravo svako pojedinačno od nas ima takve potencijale da je mogao da bude moćno biće ogromne snage i moći. Kao što su pokrali bukvalno sve iz nasleđa Rase, odnosno našeg Roda, tako su prekopirali i sistem kojim danas upravljaju i vladaju ljudima na ovoj planeti, i to ne bi bio problem da su ga samo prekopirali, već su ga unakazili i prilagodili svojim potrebama vladanja i u njega ugradili piramidalni sistem vladanja. O čemu se radi?

         Kada bacimo pogled na to ko su i šta su bili stari bogovi, oni rodni, kako ih nazivamo, vidimo, kao i svako drugi, da ih je bilo mnoštvo. Ljudi zapravo uopšte ne razumeju ko i šta su bili ti bogovi pa onda i ne vide tu vezu. Ne vide kako je prirodni, humanistički i jedini ispravan način napretka civilizacije iskorišten od strane Tamnih sila za suprotnu svrhu. Ono što je trebalo da bude na dobrobit svih zloupotrebljeno je na dobrobit manjine. Do sada smo već doktorirali to da su ti bogovi zapravo bili ljudi na visokom stepenu evolutivnog duhovnog razvoja, koji su snagom misli pokretali procese u prostoru, uticali na sadašnjost i budućnost. I to je sve negde većini jasno.

         Interesantno je to što niko od tih bogova nije bio zadužen za sve, već su bili zaduženi po onome što su najbolje poznavali i čime su najbolje vladali. ?? Vladali?? Da, vladali su ali sposobnostima. Ničim drugim. Vladali su, danas neverovatnim sposobnostima i služili ljudima koje su podučavali svojim znanjima, učeći ih kako treba živeti da bi dostigli njihov nivo razvoja, pa čak i viši. Da li vam možda sada pada na pamet ona osnovna ideja da vlade treba da služe ljudima i narodima i da budu njihov servis? Trebalo bi tako da bude, to je jedino normalno i prirodno, ali je u praksi sasvim suprotno. To kako su ti bogovi vladali sposobnostima, svako svojim, vrlo je slično ideji vlada u državama sa resornim ministarstvima. I kao što znamo i osećamo ta ideja Vlada sa ministarstvima je odavno kompromitovana.

         Međutim, kada posmatramo tu drevnu organizaciju bogova po svojim zaduženjima, primećujemo da su delovali u korist ljudi i naroda, slobodno se može reći, u okviru svog resora, odnosno sposobnosti kojima su najbolje vladali. Pošto se polemiše puno na temu vrhovnog boga, ko je bio, recimo samo da je on imao ulogu prvog među jednakima, danas bi rekli predsednika vlade. Ili Prvog ministra. Nisu postojali bogovi bez portfelja kao danas ministri. 

         I sada, prepoznajemo li odakle ljudima ideja da u okviru svojih naroda i država stvaraju vlade i resorna ministarstva? Odakle je došla ta ideja? Zašto baš takav način vladanja? Istina, danas imamo situaciju koja je bedna kopija nekada moćne i silne plejade bogova, koji su zapravo bili ne samo naši učitelji i zaštitnici, već i naši pomagači u svakodnevnom životu. Bili su daleko više od običnog servisa ljudima što bi trebalo da budu današnje vlade. 

         I oni su zapravo bili nekada drevna globalna vlada. Ali svetla vlada svetlih ljudi ogromnih moći, u službi i na korist ljudi. I nisu vladali ni državama, ni ljudima, već samo znanjem, veštinama i moćima. Ne može da ne upadne u oči koliko se ta ideja u međuvremenu iskvarila i dobila svoje najcrnje oblike u kojima se vlada nad ljudima zahvaljujući potrebama Tamnih sila koje i postavljaju te vlade. Paraziti su vremenom i tu ideju, tu organizovanost, uspeli da izvitopere i pretvore u sebi koristan oblik, kroz "otkriće" demokratije.

         Niko o našim bogovima tada nije razmišljao kao o bogovima. To bi bilo obostrano uvredljivo i neodgovorno. I sam izraz bog tada nije imao današnje značenje. Sigurno su obični ljudi za njih imali poštovanje, koje je bilo uzajamno, ali nisu gajili prema njima nikakvu poniznost. Naprotiv. A danas je teško izbaciti odnos "gospod" - "rab" iz ljudskih glava.

         Zamislite da danas ljudi u školama uče da su po celoj planeti ljudi izmišljali tamo neke bogove tek tako i davali im na svim delovima planete ista imena i iste osobine. To većina ljudi veruje i smatra da su to, ne bića ili ljudi, već da su oni deo neke religije i to mnogobožačke, ne shvatajući da je pojam bog dobio u zadnjih nekoliko hiljada godina sasvim drugačiji smisao od tadašnjeg. Kolika je verovatnoća da se tako nešto izmisli? Koja je potreba da se tako nešto izmišlja? Koliko je potrebno ne razmišljati svojim mozgom i tako nešto misliti?

         Naši preci su savršeno shvatali da bogovi nisu bogovi, kao što mi sada shvatamo pojam boga, to su bili ljudi koji su dostigli nivo stvaranja, odnosno Tvorca. Svaki čovek pri mogućnosti sopstvene realizacije, ako je to moguće, ako se on realizuje pravilno, a to nije baš tako jednostavno, ali ako dostigne određeni nivo, postaje Tvorac i prelazi u kategoriju bogova. Tako su ih naši preci nazivali. Zbog toga su naši preci govorili: "Mi smo deca i unuci bogova", ali ne zato što su naši preci bili bogovi u smislu koji se sada razmatra.

         I kada su ti bogovi iz određenih razloga, konkretno zbog Noći Svaroga, napustili našu planetu, da bi oni mogli da nastavljaju da pomažu ljudima, bila su osmišljena na ovaj ili onaj način obraćanja bogovima, kako bi oni pomogli čoveku da izdrži i da ne padne pod uticaj tame i ta zaštita je bila sveobuhvatna. Čovek nije mogao da se zaštiti sam, jer to zahteva znanje, a izgovarajući određeno obraćanje, on se uključivao u duhovni i mentalni sistem tog bića, tog čoveka, tog boga kome  se obraćao, i njegova zaštita je pomagala u zaštiti tog čoveka od uticaja mračnih sila, minimizirala ih, jer u noći Svaroga - uticaj tame je veoma moćan, a većina ljudi nije mogla da se odupre tom uticaju nezavisno. Obraćajući se našim precima i bogovima, oni nisu dozvoljavali da čovek uroni u blato crne mase, u taj crni sistem. To je zapravo bila preteča današnje molitve i to obraćanje bogovima je imalo potpuno drugačije značenje nego danas.
 
         A kada se u ovom današnjem vremenu izgovori reč bog povezuje se automatski na JHV. Tako su to uredili Tamni žreci i mi kada je izgovaramo vibriramo u tim slikama. I dobijamo blokadu u kontra smeru od prirode čoveka, razvoj čoveka se konačno zaustavlja. Na primer, čovek u razvoju ide vertikalno, dok parazitska civilizacija ide kroz život horizontalno, a to znači da je bez mogućnosti razvoja, takva im je genetika. A milenijumima unazad Tamne sile ostvaruju svoj plan i pokušavaju, veoma uspešno do sada i za sada, ljudsku vrstu izmeste sa tog vertikalnog duhovnog razvoja na pravu horizontalnu liniju parazitizma.

         Da se vratimo osnovnoj temi.

         Naša planeta je već nekoliko hiljada godina okupirana od strane kosmičkih razbojnika Sive rase, koje su naši preci nazvali "Koščeji", koji su došli iz graničnih paklenih svetova (zvezdanih sistema) naše Galaksije. Košćeji su postepeno stvorili parazitsku civilizaciju na našoj planeti i zadržali Čovečanstvo kao robove, kojim su vladali asistenti Koščeja – narodi koje su oni posebno pripremali za to a da sami nisu toga bili svesni, ne svi, ali neki među njima da.

         Bandita kao Koščeja, ispostavilo se, ima veoma mnogo u Univerzumu - mnogo više od “normalnih ljudi”, a njihove vojne akcije protiv Svetlih Sila već su dva puta prouzrokovale to da Veliki Univerzum izgubi svoju stabilnost i potpuno se promeni. To znači da je nestalo sve ono što je nastalo i razvijalo se trilionima godina, a Život se već dva puta počeo pojavljivati od samog početka. Odnosno, mi živimo već u trećoj "inkarnaciji" Velikog Univerzuma.

         Ko su Svetle sile i da li nam pomažu?

         Sada možemo odgovoriti na to pitanje vrlo pouzdano. Oni rade i žive na  Zemlji kao Svetli Jerarsi na veoma visokom nivou, oni potiču iz ovog ili nekog drugog univerzuma, odvojeni su od nas i naših parazita tzv "crnim bezdanom" - svojevrsnom nepremostivom "energetskom ogradom" - koja je neko vreme štitila lokalne univerzume od nepozvanih gostiju. Uglavnom se opredeljuju da se pojave na Zemlji tako što im se duša, odnosno suština inkarnira u novom rođenju na zemlji. 

         Neki od njih u nekom trenutku dobrovoljno dolaze odatle u naš Univerzum da pokušaju da pronađu rešenje za problem borbe protiv Tamnih sila. Stižu na Zemlju sa veoma tajnim posebnim misijama, što rezultira pobedom nad Tamnim Silama. Stvar je u tome da paraziti brzo ukradu i iskopiraju sve tajne vojne tehnologije Svetlih Sila. I, obzirom na to da su se u Kosmosu rasporedili mnogo više od normalnih ljudi, uspeli su da pobede u ratovima čak i kada su ostali nerazvijeni. A naši preci nisu mogli ništa da urade u vezi toga, jer su Tamni imali svuda svoje agente (baš kao sada u Srbiji i svuda drugde na Zemlji) i vrlo brzo su ukrali i reprodukovali sve vrste oružja koje su Svetli dugo razvijali.

         Prema tome, Svetle Sile su trebale da smisle nešto što paraziti nisu mogli da ukradu, a čak i da ga ukradu, da ne mogu to sami da koriste. Pitanje je bilo veoma ozbiljno, jer je u pitanju bio život Velikog Univerzuma - život triliona civilizacija! I uspeli su to da osmisle. Smislili su kako da pobede Tamne Sile kosmosa.

         Zbog svojih prirodnih osobina paraziti nisu mogli da dostignu visok nivo evolutivnog razvoja. Ovu osobinu su Svetli odlučili da iskoriste. Nivo razvoja zaista ne može biti ukraden, jer ga ne možete kupiti ili prebaciti nekome. Ideja je bila sledeća: ako stvorite neophodne uslove i kada bar jedan od najviših Svetlih Jerarha uspe da učini svoj nivo izuzetno visokim, onda je sasvim moguće da će takav Jerarh moći da pronađe način da se efikasno bori protiv parazita. Organizacija specijalne operacije za efikasno suzbijanje Tamnih Sila trajala je milionima godina. Deset planeta je odabrano i posebno opremljeno, uključujući planete Zemlju, Mars i Faeton u našem Sunčevom sistemu. Na ovim planetama stvoreni su posebni uslovi za ubrzani evolutivni razvoj ljudi koji već imaju dovoljno visok nivo u tom smislu.

         Naš Solarni sistem su potpuno obnovili naši preci. Nasumično kretanje hiljada svemirskih objekata u prirodnom haosu zvezdi je bilo pojednostavljeno. Veliki objekti, koje nazivamo planete, prisiljeni su da rotiraju oko zvezde u tzv. "ravni ekliptike". Zbog toga se planete više nisu sudarale jedna sa drugom već su se okretale oko zvezde. Manji objekti su se iskoristili u neke svrhe u obliku veštačkih satelita planeta.

         Tri veštačke lune (veštačkih satelita) sa imenima Lela, Fata i Mesec, sa različitim, posebno odabranim periodima rotacije oko planete, dopremljenu su do Zemlje. Postavili su specijalnu opremu na njih. To je omogućilo da se na planeti stvori neka vrsta gravitacione oaze, koja je imala veoma blagotvoran efekat na razumne stanovnike. Pored toga, poseban generator primarnih materija, Izvor života, stavljen je u utrobu naše planete, koji je pomogao zemaljanima da se razvijaju mnogo brže nego u običnim slučajevima i štitio ih tokom noći Svaroga. Jedan od tih generatora (Izvora života) naši preci su tada instalirali na sadašnjoj teritoriji Srbije. I veruje se da onaj ko poseduje ovu planinu (takva legenda postoji) - poseduje ceo svet. Zbog toga su se mnogi ratovi u Evropi vodili oko te planine, oko Srbije, kako bi se zauzela ova teritorija i kontrolisala ta tačka. A u Srbiji se nalaze i piramide, samo su obrasle i na njima rastu šume, ali ako bi se sve uklonilo, videlo bi se da postoji čitav kompleks piramida. Ispod njih je jedan od kristala koji osigurava stabilnost planete i obezbeđuje mnogo toga. Veruje se da ako neko zauzme tu tačku, delujući kroz nju (a crni magovi mogu nešto da učine po tom pitanju) može kontrolisati ceo svet. Ali čak i ako zauzmu tu tačku sada, to im više neće pomoći. Jer oni ionako neće moći da kontrolišu taj kristal. 

         Zbog tih kristala, odnosno Izvora Života, Svi u koaliciji Svetlih Sila bez izuzetaka, toj koloniji na ivici galaksije su pridavali posebno značenje. Posebno značenje se ogledalo u tome što su na Midgard zemlji Svetle Sile sprovodile eksperiment, čiji je cilj bio stvaranje razumnog bića principijelno novog tipa.

         Drugim rečima, na našoj Midgard zemlji okupili su se ne jednostavno izbeglice sa raznih planeta zemlji, naseljenih Belom Starom Rasom, već predstavnici tih civilizacija, koji su nosili u sebi najbolju genetiku, koja im je dozvoljavala da dostignu nivo tvorca (odnosno status Bogova). Samo tako se moglo naći principijelno rešenje problema borbe sa Tamnim silama, kosmičkih ratova sa kojima se nije prestajalo. Na Midgard zemlji sabrana je mudrost mnogih zvezda - da bi se uzdigli po hijerarhijskoj lestvici Svetlih Sila, Bogovi su bili dužni dostignuvši maksimum na svojim rodnim planetama zemljama, da dođu na Midgard zemlju, da bi produžili svoje evolutivno kretanje napred!

         Zapravo Zlatni Put Duhovnog Napretka naše Vaseljene, obratite pažnju, ne naše galaksije, već zapravo Vaseljene, započinjao je na Midgard zemlji! Ljudi iz mnogih naroda Stare Rase sa mnogo planeta  i galaksija stigli su na Midgard-Zemlju. 

         Iz Slaveno Arijevskih veda znamo, a za šta postoje i geološki dokazi, ovi narodi Stare Rase naselili su se na velikom kontinentu, koji su nazvali DaArija – odnosno "dar bogova". Ovaj kontinent se nalazio na mestu današnjeg Arktika, u Arktičkom okeanu. U to vreme, naša planeta je bila potpuno drugačija, osa rotacije Zemlje nije imala naklon, okean nije bio zaleđen, Severni pol je bio na drugom mestu, a na DaAriji je postojala veoma povoljna, blaga klima i uslovi koji su bili veoma pogodni za život.

         Na tom kontinentu bile su velike reke Raj, Tula, Svaga i h'Arra, koje su tekle iz velikog jezera smeštenog u središtu kontinenta, a u tom je jezeru bila legendarna planina Mira (Meru), na kojoj je sagrađena prestonica DaArije - Asgard Daarijski.

         Slobodno možemo pretpostaviti da DaArija nije bilo jedino mesto na Zemlji gde se taj eksperiment odvijao. Sasvim sigurno je bilo još nekoliko takvih mesta na Zemlji, a sa velikom verovatnoćom možemo pretpostaviti da je Balkan zbog svojih izuzetnih odlika bio jedno od tih mesta ili čak možda jedino pored DaArije. Za tako nešto ima dosta pokazatelja, a jedan od njih je taj što su izbeglice sa Marsa, kada je na njemu uništena atmosfera, izabrale baš Balkan za mesto nastavka svojih života. Drugi pokazatelj bi bio taj, što teritorija Balkana nikada nije pripadala najvećoj ikada u istoriji planete imperiji, Velikoj Tartariji, iako je ona zahvatala skoro celu površinu severne hemisfere. Iz nekog razloga, Balkan je imao poseban i odvojen status u odnosu na eksperiment koji se odvijao na DaAriji i taj status se nije menjao ni posle mnogih katastrofa koje su zadesile planetu. Ako opravdano predpostavimo da su izbeglice sa Marsa i Deje bile elite sa tih planeta, možemo pretpostaviti da su i tadašnji stanovnici Balkana bili njima ravnopravni. Kao što znamo, teritorija Balkana je u nekoliko navrata pretrpela katastrofalne prirodne nepogode, a neke od njih su verovatno bile posledica delovanja Tamnih sila i danas se na Balkanu tragovi te civilizacije nalaze pod slojevima zemlje i na njih se ponekada sasvim slučajno naiđe, a to na šta se naiđe se dobro sakriva od očiju javnosti, a ako ne uspe da se sakrije bude podvrgnuto ili ismejavanju ili se tome prida nekakvo sasvim besmisleno obajšnjenje.

         Još nije poznato da li su Tamne sile saznale za ovaj plan naših predaka ili ne, ali devet od deset planeta pripremljenih za eksperiment u različitim zvezdanim sistemima postepeno su uništavani od strane parazita. U našem Sunčevom sistemu na Marsu, oni su potpuno uništili biosferu, a umesto Faetona sada je u njegovoj orbiti ostao tzv. "asteroidni pojas". A za Zemlju naši preci su se borili do poslednje kapi krvi, jer je to ostala poslednja prilika da se sprovede plan za borbu protiv parazita. Banditi su takođe neprekidno napadali našu planetu više od 100 hiljada godina i ima mnogo dramatičnih trenutaka u istoriji Zemlje, od kojih ćemo neke pomenuti u nekim narednim emisijama, a neke već jesmo. I ovde ćemo pomenuti samo poslednju Noć Svaroga - veoma mračnu i krvavu, kada je Stara Rasa pretrpela velike gubitke - njena deca su bila uništavana na desetine miliona, a ostali su postali robovi i duhovno i fizički. Tamne sile i njihovi brojni službenici već su se pripremali za slavlje zbog pobede, ali su bili, ispostavilo se, u velikoj žurbi ...

         Eto pod kojim okolnostima na Zemlji se otelotvoruju u ljudskom telu Svetli Jerarsi iz dalekih Univerzuma. Moraju da stignu do pobede na kraju ove duge specijalne operacije. Moraju da iskoriste sve prednosti koje je Zemlja obezbedila za ubrzani evolutivni razvoj čak i bez dve uništene lune i da pokušaju da nađu rešenje za borbu protiv Tamnih Sila na globalnom nivou Velikog Univerzuma.

         Samo na našoj planeti bile su organizovane od stane Tamnih dve planetarne katastrofe i najmanje dva svetska nuklearna rata. Zapravo su se svi ti ratovi pokazali kao građanski ratovi, kada su se ljudi Stare Rase borili jedni protiv drugih, organizovani od strane parazita. Pored toga, paraziti su organizovali veliki broj malih ratova koji su zahtevali desetine milijardi života ljudi Stare Rase.

         Danas su Tamne Sile naučile svoje službenike da uništavaju ljude Stare Rase na stotine nevojničkih načina, od kojih su najefikasniji upotreba alkohola, duvana i droga, kao i nametanje špricanja, 5g mreža, zaprašivanje iz aviona i na mnoge druge načine. Osim toga sa kraja 18. i početka 19. veka, medicina, nauka, obrazovanje, kultura, umetnost, etika, moral i sva druga dostignuća nekada visoko razvijene civilizacije ljudi Bele rase su praktično uništeni na Zemlji.
Nažalost, ostaci parazita i njihovih slugu na Zemlji i dalje uporno rade čak i nakon uništenja Glavne hijerarhije tamnih sila. Zato moramo da nastavimo da budemo veoma oprezni kako bismo preživeli ovaj beskompromisni rat sa Zlom. 

         Kolonizacija Midgard-Zemlje od strane naših predaka, na kojoj još živimo, bila je u svoje vreme tako promišljena, tiha i pažljiva, da Tamne Sile - svemirski banditi (parazitske civilizacije) - više od pola miliona godina nisu ni posumnjale o realizaciji ovog uspešnog specijalnog projekta  Svetlih Sila, kako se ispostavilo, veoma važnog za čitav Univerzum. 

         Tada, kada je otkrivena ta tajna, paraziti su počeli da redovno napadaju naš solarni sistem kako bi osvojili ili uništili kolonizovane planete - Zemlju (Midgard), Mars (Orej) i Faeton (Deja).
Faeton su potpuno uništili, a od njega je ostao sada sačuvan tzv. "asteroidni pojas". Na Marsu je uništena biosfera, koja se postepeno obnavlja. A našu planetu - Midgard-Zemlju - na kraju su osvojili paraziti. To je ono što znamo o tome kako se to dogodilo u stvarnosti pre desetak hiljada godina.

         Kada su Košćeji (odnosno vođe parazita sive rase) shvatili da ne mogu uspeti da osvoje Zemlju i shvatili razlog svog neuspeha, smislili su još jedan lukav plan. Tamne Sile su počele delimično da uništavaju naše utočište. U početku su "neutralisali" planete Mars (Orej) i Faeton (Deja), a onda su krenuli na naše satelite - lune.

         Na satelitu koji je bio najbliži Zemlji, Leli, uspeli su potajno da naprave vlastitu bazu i postupno su se koncentrisali na nju za napad na Midgard. Njihova računica je bila jednostavna: ili bi osvojili planetu, ili bi Svetli Jerarsi potpuno ili delimično uništili tu lunu, a to bi oslabilo odbranu Zemljana.

         A tako se i desilo: neprijateljska baza je otkrivena unutar lune Lele u posljednjem trenutku i uništena je od strane Svetlog jerarha (kako bi danas rekli - od Boga) Tarha Perunoviča. Međutim, Lela je uništena, a njeni fragmenti počeli su da padaju na Zemlju po spiralnoj putanji. To se desilo pre oko 113.000 godina.

 Dok su ulazili u guste slojeve Zemljine atmosfere, fragmenti Lele su postali vreli od trenja u vazduhu i spaljeni. Ali ono što nije potpuno izgorelo, palo je na Zemlju kao kiša crvenih vrućih asteroida. Masa nekih fragmenata bila je toliko impresivna da je njihov pad na Zemlju završio planetarnom katastrofom.

         To je izazvalo pomeranje litosferskih ploča, vulkanske erupcije, pojavu ogromnih talasa cunamija, promenu planetarnog krajolika i drugih prirodnih katastrofa. Uprkos veoma visokom stepenu tehničkog razvoja civilizacije ljudi Stare Rase i njihove zemaljske kolonije, nestale su mnoge životinje, ptice, insekti i biljke. DaArija je takođe nestala - veliki kontinent na kojem se nalazila Zemljina kolonija Stare Rase. Polako je utonula u vode okeana, koga sada nazivamo Arktikom, a naši preci su ga nazivali "DaArijsko more".

         Naravno, ova planetarna katastrofa se nije desila trenutno. Nekoliko dana ili nedelja padali su na Midgard-zemalju fragmenti lune Lele. Zatim je više od petnaest godina tonula u ponor DaArija. Generalno, skoro svi stanovnici su uspeli da pobegnu na letećim aparatima, koje su naši preci nazivali Vajtmani i Vajtmari, a naša je planeta i civilizacija u to vreme bila spašena od invazije tamnih sila. 

         Preživeli i oni koji su želeli da se vrate na Zemlju da na njoj i dalje žive i rade, morali su početi iznova. Morali su da se presele sa DaArije na drugo pogodno mesto. A to mesto je bilo Asija. Sada većinu teritorije koja se zove Asija zovemo Azija. Protezala se od Uralskih planina do Tihog okeana,  od Himalaja do Arktičkog okeana. Tada je postojala dobra, topla klima, zemljina osa još nije bila nagnuta, a životni uslovi su bili sasvim prikladni. Naseljenici su počeli da istražuju teritoriju duž reke Irij (Irtiš) i nazivali su sebe Asi. Pre oko 107.000 godina, na ušću Irtiša i Oma, počeli su da grade novi glavni grad za sebe umesto bivšeg - grad AsGard Irijski. AsGard se prevodi kao "Grad Bogova". On je bio veoma dugo boravište najsilnijih ljudi na zemlji - naših velikih predaka, koji su se uprkos svemu, borili za ostvarenje "Velikog plana" Svetlih Sila. 

         Ovaj grad je bio glavni grad Asije više od 100 hiljada godina i nikada nije bio osvojen od strane neprijatelja tokom svog postojanja. Ali početkom 16. veka, 1530. godine, uništile su ga horde Džungara, kao rezultat dugoročne i višestruke operacije Tamnih Sila kako bi neutralisale njegovu zaštitnu energiju. Danas, na mestu AsGarda Irijskog i praktično na njemu, izgrađen je grad Omsk.

         Uništenje lune Lele i kasnija planetarna katastrofa prouzrokovali su veoma veliku štetu svima onima koje su kreirale Svetle Sile na Zemlji i u našem Sunčevom sistemu. Zaštita naše planete je oslabila, ali je ipak ispunila svoje funkcije. Naši preci i nisu imali neki poseban izbor.  Oni su došli na Zemlju sasvim svesno, jasno znajući i razumevši šta ih čeka tokom mnogih sledećih inkarnacija na ovoj planeti (a o tome su prethodno upozoreni, tako da smo mi zapravo ovde dobrovoljno čak i ako to ne razumemo).

         Zato ne čudi što su nesebično nastavili da rade na ostvarenju „Velikog plana“, zadovoljavajući se onim što su imali. Previše su dobro razumeli kakve nade su uložene u njih u ovom ratu za budućnost čitavog Univerzuma.

         Nakon uništenja DaArije, planeta je ostala skoro potpuno nenaseljena, a sa DaArije su se preselili da žive u Asiji. Posledice katastrofe su eliminisane, infrastruktura civilizacije na visokom nivou je obnovljena a više od 60 hiljada godina niko nije napao planetu. Da bi se dobila ideja o tome koji je nivo razvoja dostigla civilizacija naših predaka u Asiji, može se iz članka "Mapa Stvoritelja". Evo malog citata:

         “... Karta jasno pokazuje gigantski sistem za navodnjavanje u regionu - čudo inženjeringa. Pored reka, postoje dva sistema kanala širine 500 metara, 12 brana širine 300-500 metara, dužine do 10 kilometara i dubine 3 kilometra. Brane su omogućavale da se voda okrene u jednom ili drugom pravcu, a više od kvadrilijuna kubnih metara zemlje je bilo premešteno da bi se to stvorilo. U poređenju sa njima, Volgo-Donski Kanal na savremenom reljefu može izgledati kao ogrebotina ... "

         Moglo bi se pomisliti da su Tamne Sile napustile ideju da zauzmu Midgard-Zemlju. Međutim, to nije bio slučaj. Paraziti nisu bili od onih koji ostavljaju svoj plen, pogotovo tako redak i vredan. Oni su, najverovatnije, postupno razvili nove taktike za nastavak rata: tražili su i proučavali slabe tačke u civilizaciji žrtvi i druge potrebne informacije, izmislili su i ovladali novim metodama osvajanja visoko razvijenih civilizacija, razvili planove za nove napade na nepokornu planetu, pripremili su sve potrebno da ne bi pogrešili opet i da bi sigurno zavladali Midgard-zemljom.

         Sada se zna kakvu su specijalnu operaciju razvili taj put. Njihov "veliki plan" bio je zaista veoma sofisticiran i sastojao se od sledećeg: oni su shvatali da je nemoguće osvojiti visoko razvijenu civilizaciju. Ponekad su takve civilizacije mogle biti uništene, ali nikada nisu bile pobeđene. A oni su samo hteli da pokore Midgard kako bi iskoristili “Izvor života” postavljen od strane Svetlih Jerarha unutar naše planete, misleći da bi im on mogao doneti mogućnost daljeg svog evolutivnog napretka i zapravo je upravo on razlog što do danas planeta Zemlja još uvek postoji, što nije uništena ili uništen makar život na njoj.

         Prema tome, jedini izlaz za njih u takvoj situaciji bio je da preobrate nepokornu civilizaciju iz visoko razvijene u običnu, nerazvijenu. A onda će početi svi njihovi, prezira vredni, trikovi, hiljade puta dokazani milionima godina u beskrajnim ratovima sa Svetlim Silama. Da bi osvojili visoko razvijenu civilizaciju naroda Stare Rase na Midgard-Zemlji, prvo je bilo potrebno pretvoriti ljude u krdo divljaka, odnosno da im oduzmu znanje. I zbog toga je bilo neophodno uz pomoć ozbiljne katastrofe ponovo uništiti celu infrastrukturu planete i naterati ljude na preživljavanje. Onda, posle nekoliko generacija, potrebna znanja će biti zaboravljena i kod njih će se neminovno stvoriti pravi primitivan sistem. A paraziti su već ranije imali takve klijente.
Da bi sproveli ove planove, Tamne Sile su odlučile da koriste taktiku borbe sa Midgardom ne spolja, već iznutra. Sećate se da su skoro svi, i na Dariji i u Aziji, naši preci, beli kolonisti Stare Rase, živeli u osami, bez suseda, jer nije bilo na planeti još razumnih ljudi. Dakle, njihova genetika je ostala čista, bila je bez primesa i za pojavu tzv. "evolutivnog skretanja" nije  bilo razloga.

         Da bi ispravili taj "nedostatak", pre oko 40 hiljada godina, Tamne Sile su iznenada aktivirale Zvezdane ratove, napale su mnoge planete civilizacija Saveza Stare Rase, i neprimetno primorale Savez Svetlih civilizacija da privremeno skloni izbeglice sa nekih uništenih planeta na svoje odgovarajuće planete, uključujući i Zemlju.

         Da bi ocenili mogućnosti i nivo razvoja Svetlih Sila, potrebno je obratiti pažnju na razmere operacije spašavanja koju su Svetle Sile morale da preduzmu kako bi preselile stanovnike uništenih planeta. Uostalom, maksimalna pomoć za spašavanje bila je potrebna evolutivno najmlađim civilizacijama, kao što je na primer naša današnja, koje se nisu mogle same preseliti na sigurna mesta na drugim planetama. Takvih izbeglica različitih rasa bilo je na stotine hiljada ili čak miliona na različitim planetama. I bilo je takođe potrebno da se transportuju na različite planete, ne samo na Midgard-Zemlju.

         Iz ovoga je moguće zamisliti barem približan nivo razvoja i obim delovanja Svetlih Sila, koje su bile prisiljene da preduzmu akciju za spašavanje ljudi. Njih je trebalo ne samo ukrcati u svemirski brod, već im je trebalo obezbediti hranu, vodu i barem minimalne sanitarne prostorije, odeću, ćebad i druge stvari tokom celog leta. I na mestu dolaska, verovatno, neko je još nešto morao da uradi. Sada je teško čak i formulisati ono što su naši preci radili i smatrali da je to "uobičajeno" ...

         Izbeglice crne, crvene i žute rase na Midgard-zemlji bile su odvojene jedne od drugih na odgovarajućim područjima planete za njih, sa klimom sličnom onoj kao kod njihovih kuća. Izbeglice su se iz nekog razloga pokazale genetski kompatibilne sa ljudima Stare Rase, ali svi su živeli odvojeno, nisu komunicirali jedni sa drugima, ni sa domaćinima planete, i postepeno se sve normalizovalo.

         A u stvari, paraziti su već pripremili sledeće "događaje" u skladu sa svojim podmuklim planom. Znali su da su ljudi crnih, crvene i žute rase mnogo manje evolutivno razvijeni od Stare Rase. To znači da su zbog toga svi oni bili svesni ili nesvesni potencijalni pomagači Tamnih Sila.

         Činjenica je da su narodi Stare rase koji su kolonizovali Midgard zemlju u jednom trenutku bili vrlo blizu jedan drugome u smislu nivoa evolutivnog razvoja, a taj nivo razvoja je bio veoma visok. Zato, čak i ako su živeli zajedno i družili se, ovi narodi nisu imali nikakvih problema. Nije nastajalo nikakvo “trvenje” sa susedima i ništa nije moglo biti razlog za pojavu tzv. "evolutivnog skretanja", odnosno velike razlike u nivoima evolutivnog razvoja.

         A evolutivno mlade rase, koje još nisu znale da objasne zašto je nama krajnje neophodno da živimo ispravan život, nisu znale šta je korisno za njihov evolutivni razvoj i živele su uglavnom životom "razumnih životinja": neke od njih su prinosile ljudske žrtve i klanjali su se tamnim silama, pod čijom kontrolom su se one skoro sve nalazile. Nisu osuđivali zlobu, mržnju, laž, klevetu, krađu, nasilje itd.

         Kada se evolutivno mlade civilizacije pomešaju sa visoko razvijenom civilizacijom, onda to neizbežno dovodi do međusobnog uticaja civilizacija jednih na druge: mlade civilizacije bi se pomalo dizale u svom razvoju, a visoko razvijena civilizacija mogla je da se uveliko spusti zbog "evolucionog skretanja", zbog velike razlike u nivoima evolutivnog razvoja. To je upravo ono što su Tamne Sile pokušale da postignu na Midgard Zemlji: narodi crnih, crvene i žute civilizacije, koji su evolutivno bili u veoma mladom dobu, dovedeni su na planetu.

         Izbeglice su smeštene na prikladne za njih klimatske zone odvojene jedne od drugih kao i od domaćina planete. I živeli su odvojeno dovoljno dugo - oko 10-15 hiljada godina. Najverovatnije su paraziti dali vreme izbeglicama da se dobro aklimatizuju i umnože, tako da se neuspesi u njihovim dalekosežnim planovima ne bi desili.

         Tada su paraziti morali da nateraju te narode da se pomešaju sa ljudima Stare Rase i mogli su onda da počnu pripreme za glavni čin njihove specijalne operacije - organizovanje druge planetarne katastrofe na Midgard-Zemlji sa njenim kasnijim porobljavanjem. Za tu priliku su već bile uključene svemirske "visoke tehnologije".

         Da bi naterale različite rase da se mešaju, Tamne Sile su trebale ponovo da poremete ravnotežu koja je nastupila na Midgard-Zemlji. Morali su da nateraju barem neke od naroda Stare Rase da napuste mesta u kojima su živeli potpuno odvojeno od naroda drugih rasa i da se presele u područja u kojima bi mešanje postalo neizbežno. I to je moralo biti učinjeno na takav način da to ne izaziva sumnju, da to ne primete Svetli Jerarsi koji su čuvali planetu.
Naravno, najsnažniji i najverovatnije jedini uverljiv razlog za preseljenje naroda Stare rase, moglo bi biti samo promena životnih uslova u staništu naroda Stare Rase. To je ono šta su Tamne Sile naumile kada su se narodi tri drugih civilizacija prilično snažno razmnožili.

         Nakon što su sačekali oko 10-15 hiljada godina, knezovi Paklenog Sveta su počeli da organizuju nove katastrofe na našoj planeti što bi im omogućilo da postignu željeni rezultat. Da bi veliki broj ljudi napustio svoje domove bilo je neophodno učiniti život u njima veoma neprijatnim ili nemogućim. To je bilo najlakše postići promenom vremena ili klime.

         Ako se uspe da se smanji temperatura vazduha na pravim delovima planete, barem privremeno, to bi nužno dovelo do smanjenja prinosa useva hrane i do nestanka mnogih biljaka, ptica i životinja. Nedostatak hrane brzo će primorati ljude da se presele u toplije oblasti, a cilj Tamnih Sila će biti postignut! To je upravo ono što su uradili kada su organizovali bombardovanje naše planete na pravim mestima velikim meteoritima.

          Danas još nemamo sveobuhvatne informacije o objektima i rezultatima tog bombardovanja. Možemo navesti samo neke od najpoznatijih kratera na zemlji od pada najvećih meteorita. I to će biti samo neki krateri pronađeni na kopnu. Ipak, na gotovo svim kontinentima pronađeni su veoma veliki krateri.

         Najpoznatiji od njih je krater u Arizoni: “... veliki meteorski krater u Arizoni, 30 km zapadno od Vinslova i 69 km istočno od Flagstafa ... To je ogromna zemljana rupa prečnika 1219 metara, dubine od 229 metara, a ivica kratera se diže 46 metara iznad nivoa ravnice ... "

         Još jedan veliki krater je poznat u Kanadi - Sadberi Krater: “... Pojavio se kada je asteroid ili kometa 10 km u prečniku pala. Udar je stvorio krater prečnika 248 km. Naknadni geološki procesi deformisali su krater čineći ga ovalnim. To je drugi najveći meteoritski krater na Zemlji. Na obodu su pronađene velike naslage nikla i bakarne rude. Ove rude se eksploatišu od 1889.g ... "

         U Rusiji, u regionu Arkhangelska se nalazi Karski krater: “... njegova struktura je zaobljena, sa negativnim makroreljefom (šupljina je 50-56 km u prečniku) prema savremenim konceptima on je jedan od najvećih meteoritnih kratera na svetu. Struktura se formirala u složenom poretku paleozitskih stena. Kao rezultat dugotrajnih procesa krater se pretvorio u Karsku depresiju koja se otvara prema severoistoku prema Karskom moru ... "

         Postoji u Sibiru veliki krater Popigaj: “... Prečnik kratera je oko stotinu kilometara, nalazi se na severu Sibira, delom u Krasnojarskom kraju, delom u Jakutiji. Teritorija kratera je praktično nenaseljena, jedino naselje - selo Popigaj - nalazi se u severozapadnom delu kratera na udaljenosti od oko trideset kilometara od njegovog centra ... "

          Ove informacije su dokaz da je došlo do bombardovanja Midgard-Zemlje velikim meteoritima. Jesu li nam ti meteoriti poslati nečijim rukama? Nemoguće je to pouzdano odrediti. Ali, dozvoliti "slučajnost" u takvim stvarima takođe bi bilo veoma naivno. Zato smo skloni da mislimo da je bilo namernog bombardovanja, ali koje sve kratere su ostavile meteoritske bombe još uvek nije moguće utvrditi.

         Ali to nije jako važno. Još jedna stvar je veoma važna: svaki meteorit koji je pao na Zemlju izazvao je uzdizanje prašine u gornje slojeve atmosfere i smanjio njenu propustljivost za sunčeve zrake! I to je neminovno dovelo do privremenog smanjenja temperature vazduha u tom području. I ako bi veliki meteorit dostigao površinu planete, mogao je čak da probudi uspavane vulkane udaranjem po kontinentalnoj ploči. A oni mogu emitovati dosta pepela u atmosferu, što takođe smanjuje propusnost atmosfere i smanjuje temperaturu okoline.
Kao rezultat, sve ovo zajedno dovelo je do naglog i oštrog zahlađenja u različitim delovima planete, ali najvažnije - u Sibiru i na Dalekom istoku, tj. u Asiji (Svetoj Raseniji) - gde su narodi Stare Rase živeli posle uništenja DaArije pre oko 113 hiljada godina.

         Smatra se da nije bilo naselja naroda Stare Rase na zapadu Urala pre tog vremena. Odnosno, da "Evropa" još nije bila naseljena, osim izgnanicima koji su preživeli nakon što su proterani iz svoje domovine zbog različitih zločina. Međutim, neki delovi Evrope, preciznije istočna polovina Evrope je vremenom bila naseljavana stanovnicima sa Balkana. Bili su to retki gradovi i sela koje su oni izgradili šireći svoje stanište i osvajajući nove prostore pogodne za život, što se ponovilo i nekoliko hiljada godina posle druge planetarne katastrofe kada su se lednici u Evropi otopili. Prisilno preseljenje ljudi Bele rase is Asije se odvijalo, ne na istok u Ameriku, gde je takođe postalo hladno, ne na sever, gde je bilo još hladnije, ne na jug, gde su crni ljudi živeli, već ka zapadu - prema „Evropi“, gde je klima ostala dovoljno topla i bila neveliko mesto za boravak.

         Vremenom, rodovi iz Asije su naselili čitavu "Evropu" sve do Atlantika i ponovo je postalo tesno. Ali raširiti se negde, nije bilo moguće, a takođe je očigledno bilo nemoguće zgušnjavati se zbog prirodnih karakteristika tog područja u to vreme. Najverovatnije, promenjeni klimatski uslovi nisu omogućili dovoljno hrane. Zato su morali da istražuju druge slobodne zemlje.
Na ovom mestu ćemo prekinuti naše pripovedanje, a ovu zanimljivu stvarnu istoriju ćemo nastaviti u sledećoj emisiji Drevnovanja....