Na pravoslavno badnje veče, Teslu su pronašli mrtvog na krevetu
Iako je puno toga pisano o Teslinim uspjesima i padovima, malo tko je detaljno opisivao što se događalo iza scene financijskih aktivnosti koje su dovele do nacističke zavjere kako bi došli do Tesline tehnologije i tko je u zašto plaćao razvoj takvih tehnologija.
Mnogi od Teslinih patenata su došli u ruke nacista između dva svjetska rata. Na koncu se Tesla parnicama trebao boriti za svoje vlastite patente.
Iako je Nikola Tesla uspio dobiti većinu tih parnica za pravo patentiranja, njegovi su izumi i tehnologije bilu konstantno kradeni i prodavani nacističkoj Njemačkoj i drugim stranim vladama, tako da on nikada nije mogao ostvariti financijski uspjeh koji mu je s pravom pripadao.
Kroz cijelu karijeru Tesli su drugi upropaštavali njegov rad i imovinu, i to je uglavnom prolazilo neopaženo. U vrijeme smrti (prema riječima njegovog ubojice Skorezenyja) na dan 06.01.1943., Tesla je u biti umro u potpunoj bijedi, to jest bez prebijenog novčića.
Na pravoslavno badnju večer, Teslu su pronašli mrtvog na krevetu, obučenog u svečano odijelo, ruku prekriženih na grudima. Govorili su kako je ovaj čovjek velikog uma, vjerojatno predosjetio smrt, zbog toga je obukao svečano crno odijelo, prije nego li je izdahnuo. To je nevjerojatna laž i svojevrsna „Nemoguća Misija“, čak i za tako veliki um kao što je bio Teslin.
Ovo je samo još jedan dokaz da je ubijen, i da su ga njegove ubojice obukli u svečano crno odijelo, ostavljajući ga na krevetu nakon što su ga umorili! Njegove ubojice: Otto Skorzeny i Reinhard Gehlen. Uspjeh Nikole Tesle u otkrićima novih tehnologija nije prošao nezapaženo od strane mnogih velikih industrijskih kapitalista i različitih vlada svijeta.
U stvari, mnogi njegovi izumi su dalje razvijani kroz tajne vladine programe koji su nastali nakon izuma naizmjenične struje, elektro-magnetske energije, električnih motora, generatora, zavojnica, radio transmisije, tehnologije za pohranu električne energije i tehnologije bežične komunikacije.
Pošto je Tesla često bio duboko fokusiran na svoja istraživanja u zabačenim laboratorijima, nadgledanje Teslinih pravnih poslova je bilo u rukama najbližeg suradnika, Georgea H. Scheriffa. Scheriff je često savjetovao Teslu o neriješenim patentima, ugovorima, parnicama, poslovnim prijedlozima, javnim prikazivanjima i financijskim poslovima.
Kao što to obično biva sa svakim pouzdanim suradnikom, Scheriff je često stajao uz Teslu u njegovim usponima i padovima i financijskim noćnim morama, ponekad je čak i tražio dodatno kreditiranje za hotel Waldorf-Astoriu u kojem je Tesla često obitavao, ili mu je osiguravao direktan upliv novca za istraživanja koja je Tesla trebao po ugovoru obaviti.
Pri kraju svoje karijere, Tesla je deložiran iz Waldorfa zbog neplaćenog računa koji je iznosio, za ono vrijeme, velikih, 2000 dolara.
Dok je Tesla radio na tajnom projektu vlade SAD-a u Colorado Springsu, Scheriff je komunicirao s Teslom o njegovom poslovnom i novčanom stanju. Tesla je tada govorio o boljoj budućnosti i skorom financijskom uspjehu i kako ga je Scheriff stalno upozoravao o nedostatku novaca. Tesla je počeo sa konstrukcijom tornja za bežični prijenos energije “Wardenclyffe,” u Shoreham, Long Islandu, s novcem koji je investirao J.P. Morgan.
Kada je Morgan otkrio da će toranj besplatno prenositi električnu energiju i radio valove, on je otkazao projekt i naredio rastavljanje tornja i prodavanje svih njegovih dijelova u staro željezo. Morgan nikako nije želio da Amerikanci dobivaju besplatnu električnu energiju, radio i televiziju.
Tesla je bio shrvan, kada je čuo vijest, no nastavo je na radu novih izuma. Unutar dokumentacije Rockefeller Connection Recordsa stoji da je Battery Place broj 17. to jest zgrada Whitehall bila vlasništvo Franka Rockefellera koji je sa svojom braćom Williamom i Johnom D-jem posjedovao mnoge kompanije s uredima koji se tamo nalaze.
U istoj se zgradi nalazila uprava International Longshoremen’s Association (ILA), a bavila se različitim poslovima, od nafte, rudarstva i posjedovanja drugih kemijskih kompanija.
Također su posjedovali kompaniju Union Sulphur, koju je vodio Njemački kemičar Herman Frasch koji je patentirao metode ekstrahiranja sumpora i petroleja. Frasch je također radio za John D. Rockefellera u Standard Oilu, koja je razvijala slične metode ekstrakcije.
Frank Rockefeller je također bio investitor Buckeye Steel Castinga iz Columbusa u Ohiou. Buckeye je proizvodio automatske spojnice i šasije za vagone vlaka koje su posjedovali Harrimans, Rockefellersi i J.P Morgan i na koncu Samuel Prescott Bush koji je od generalnog menadžera postao predsjednik kompanije nakon što je vlasnicima priskrbio ogromnu dobit.
Samuel P. Bush je u suradnji s Rockefellerima došao do pozicije direktora Odbora Ratne Industrije s kojom je uspio kreirati ugovor s Remington Arms za vrijeme rata, sve to zahvaljujući Percy Rockefelleru. „Vjeran“ suradnik Nikole Tesle, kojeg je nekada oslovljavao s „knjigovođa“ ili „tajnik“ George Scheriff je radio za Union Sulphur.
U normalnim situacijama ovo ne bi stvaralo nikakvo zvono za uzbunu, no ako se uzmu u obzir sve ekonomske neprilike u kojima se Tesla stalno nalazio onda je to potpuno drugačije. Scheriff je imao svako pravo da svojoj obitelji osigura normalan život. To je bio „Američki način života.“ No ako pažljivo promotrimo Union Sulphur Co. Onda ćemo otkriti kako je netko tu bio varan i prevaren, a to je Tesla, Scheriff je bio sama srž ove prevara.
Tko je bio George Scheriff? Ili još bolje tko je bio George H. Scheriff stariji? Ne postoje legalni zapisi i dokumenti o Georgeu H. Scheriffu, niti da je on rođen ili da je on živio u SAD-u krajem XIX vijeka do 1925., pa ipak taj George Scheriff je bio asistent / knjigovođa Nikole Tesle.
Jednina fotografija u javnim datotekama s ovjekovječenim Georgeom Scheriffom je ona banketa Radio Inženjera iz 1915. godine. Tesla stoji na nogama, u sredini, najviši je od svih. Scheriff se nalazi također u istom redu na desnoj stani slike, jedini je od ljudi koji stoje, a da mu se vide ruke.
(Recimo, da je Scheriff rođen u Njemačkoj, bi li to na svu ovu misteriju bacilo malo više svijetla? Vjerojatno bi, da postoje takvi dokumenti, no poznato je da su takvi ljudi koju su radili za nacističku stranku uglavnom imali sve dosjee i podatke o svom podrijetlu uništene i izbrisane – no nakon što dalje ispitamo ovu nepoznanicu i nakon što dalje pročitate ovaj tekst otkrit ćete da i te kako ima veze s obitelji Bush.)
Ukratko, Otto Skorezny je tvrdio kako je pravi identitet Georgea H. W Busha, u stvari George H. Scheriff mlađi, te da je on sin ilegalnog imigranta iz Njemačke, Teslinog knjigovođe/asistenta Georgea H. Sheriffa starijeg.
Ovo vrijedi više od tisuću riječi: No to nije jedina bomba koju je Otto Skorzeny izbacio iz sebe tog dana 1999., Skorzeny je iza sebe ostavio punu kutiju cipela s fotografijama koje su pokrivale više od 60. godina njegove povijesti, među njima su bile osobne fotografije Skorzenyja, on ih je sve opisao Bermanu do u detalje.
Cijeli niz fotografija pokazuje mladog i nadmenog Skorzenyja u punoj ratnoj uniformi nacističkog SS-a, snimljen je i do svoga Fuhrera Adolfa Hitlera. U toj kutiji su i fotografije Reinharda Ghelena (SS ubojice i špijuna), doktora Josepha Mengelea (Anđela Smrti), Martina Bormmanna (Hitlerovog pomagača i SS ubojice).
Eric „Orion“ Berman je u intervjuu kojeg je dao uživo za Republic Broadcasting Networku 17.01.2006. detaljno objasnio sljedeće:
„Skorzeny j umro 31.12.1999. Njegovo tijelo je kremirano, imam kopiju njegove smrtovnice, i vidio sam njegovo pepeo. Nakon rata, on je pomogao Georgeu Bushu da utemelji CIA-u kroz operacije Paperclip i ODESSA.“
Berman je napomenuo kako je Skorzeny oslobođen od optužbi na suđenju nacistima u Nurenbergu i da je on u CIA-u uspio ubaciti preko 50 tisuća nacističkih ratnih zločinaca, te da u SAD nisu samo dovodili raketne znanstvenike nakon II Svjetskog Rata.
Berman je Skorzenyja opisao kao vrlo fokusiranog i lucidnog starca od 90 godina, i da je u tim godinama još uvijek bio jako mobilan. Tvrdi da je mogao bez problema šetati uokolo i da je imao impresivnu pojavu i najveće ruke koje je ikada vidio u životu. Bio je visok 193 centimetra, što je visoko i za današnje standarde.
Kada su Bermana zapitali kako je moguće da mu je Skorzeny povjerio takve informacije, on je odgovorio sljedeće:
„Hodao sam s jednom od njegovih kćeri. Kao prvo moram reći da je on jasno znao da sam ja Židov. Ja sam iskren momak, i on je smatrao kako ću ja zaista pokušat uraditi nešto po njegovom pitanju i kako ću ga iznijeti pred pravdu, kako ću napravit nešto po pitanju nacističkog ratnog kriminalca.
Njegov cilj je bio …. On je mislio da su ga zeznuli Bushevi to jest George Bush za velike sume novca tijekom svih ovih godina. Ovo je bio njegov pokušaj da se konačno s njima obračuna.“
U Tesla Tech Inc. Magazinu broj četiri, od 03.08.2006., je izašao biografski tekst o Nikoli Tesli, pod nazivom: “Extraordinary Technology,” (Nevjerojatna tehnologija), u njemu je Dustin Wallace pisao o Teslinom djetinjstvu, o nekim njegovim izumima i njegovim posljednjim danima života. Wallace piše na stranici 21-22 slijedeće:
„Članovi kraljevske obitelji predratne Jugoslavije su se susreli s Teslom u jesen 1942. No ipak s Teslom se srela i tajnica Charlotte Muzar, ona je nakon susreta s Teslom izjavila kako joj se čini da neće preživjeti narednu noć. Jedan drugi Teslin prijatelj Kenneth Swezey je posjetio Teslu u isto vrijeme i primijetio kako se Tesla hrani samo s malo Nabisco keksa i toplog mlijeka.
Bilo je sasvim očigledno da se Tesla približava kraju života. Do kraja prosinca 1942., Tesla je počeo niz susreta s agentima vlade SAD-a kako bi s njima podijelio neke od svojih najdelikatnijih otkrića. Ti su ljudi uzeli mnoge od njegovih dokumenata kako bi ih snimili na mikrofilmove.
„04.01.1943., Teslu je zadnji put posjetio njegov „vjerni asistent“ George Scheriff, nakon toga su Teslu pronašli mrtvoga na krevetu njegove hotelske sobe u jutro 08.01.1943. On je umro negdje u ta četiri dana između otkrića njegovog mrtvog tijela i posjete Scheriffa.
Tekst nastavlja dalje ovim podacima: „Nakon Tesline smrti, Ured SAD-a za Vlasništvo Stranaca ili „United States Office of Alien Property“ je pod instrukcijama FBI-ja konfiscirao sve Tesline dokumente i njegove osobne stvari. Ovo je bio jako interesantan manevar ako se uzme u obzir da je Tesla bio američki državljanin.“
Značaj ovog naoko benignog opisa Teslinih zadnjih dana života i intervencija koje su uslijedile nakon njegove smrti nas dovode u direktnu vezu s navodima Otta Skorzenyja. Kako je sam Skorzeny detaljno objasnio Bremanu njegove veze s H. W. Bushom (Georgeom H. Scheriffom mlađim) u organiziranju CIA-e tako što su apsorbirali nacističke SS agente on je sam priznao: „Da je zajedno s Reinhardom Ghelenom ubio Nikolu Teslu 06.01.1943., tako što su ga zadavili - ugušili.“
Prije samog ubojstva Skorzeny i Gehlen su „Naširoko i detaljno pričali s Teslom o njegovim najnaprednijim tehnologijama i nakon ubojstva su ukrali nacrte Teslinih najboljih i najtajnijih izuma.“
S pravom se pitamo da li su to „vladini agenti“ o kojima je pisao Dustin Wallace? Tajming posljednjeg posjeta Georgea Scheriffa Nikoli Tesli je također iznimno sumnjiv.
Skorzeny nije stao samo na ovim otkrićima koja su mu „olakšavala dušu.“ On je opisao veze s Frankom Edwardom P, iz južne Floride (Breman tvrdi da neizdavanjem cijelog prezimena štiti Skorzenyjevu kćer), te veze s Reinhardom Ghelenoim to jest Hankom Janowiczem iz Waynea, N. J., i Doktora Josepha Mengelea to jest Stevena Rabela.
Berman je na to rekao sljedeće: „Gehlen je FBI upozorio o Skorzenyju koji je otkrio svoj pravi identitet i lokaciju, nakon toga se Gehelen (Janowicz) skrio. Mengele (Rabel) je uz pomoć serije hormonskih injekcija koje usporavaju starenje, crne perike i „kanibalizma“ održao svoj mladenački izgled.“
Nakon što je istražio i potvrdio neke od Skorzenyjevih navoda, Berman je kontaktirao Ministarstvo Pravosuđa SAD-a kako bi ih obavijestio da se određeni nacistički špijuni kriju unutar određenih frakcija tajnih agencija SAD-a, naročito unutar CIA-e. „Moje misli su bile, da trebam ove tražene naciste, ratne kriminalce, ubojice iz holokausta i teroriste dovesti pred lice pravde.
Želio sam kontaktirati vladu SAD-a i reći im: „Hej ljudi, oni su još živi.“ Želio sam pravdu. To je bila moja jedina namjera. Prvotno sam pokušavao kontaktirati Elija Rosenbauma koji je voditelj odjela za specijalne istrage Ministarstva Pravosuđa.
No na koncu su oni mislili kako je riječ o prevari i rekli su mi kako griješim, i da je CIA otkrila kako su svi oni mrtvi. To je sve što su mi rekli, i naravno, da ja nisam u pravu.“
Izvor: Veterans Today // Prijevod: Matrix W
Нема коментара:
Постави коментар